Prva na listi sretnih zemalja je Finska, a BiH se nalazi na 67. poziciji u društvu Mongolije i Dominikanske Republike.
Naučnici vjeruju da postoje načini da svako od nas bude sretan, ali postavlja se pitanje: da li je za to potrebno preseljenje u drugu zemlju?
Ovaj izvještaj zanimljivog naslova rangira više od 150 zemalja na temelju nekoliko faktora kao što su: realni BDP po glavi stanovnika, društvena podrška, zdrav životni vijek, dloboda donošenja odluka u životu, velikodušnost i percepcija korupcije.
Najveći porast sreće zabilježen je u Srbiji, Bugarskoj i Rumuiji. Afganistan je rangiran kao najnesretnija nacija, a slijede ga Liban, Zimbabve, Ruanda i Bocvana.
Kategorija osjećaja zadovoljstva sada je postala ključno mjerilo za praćenje uspješnosti zemalja i korporativnih mreža. Izvještaj stoga ima za cilj identificirati ključne odrednice blagostanja za koje se očekuje da će pomoći zemljama u izradi politika usmjerenih na postizanje sretnijih društava.
Sreća kao “javna politika”
Iskustva nekoliko zemalja potvrđuju da zemlje s višim BDP-om i većim dohotkom po stanovniku nisu nužno najsretnije zemlje te da postoji veza između stanja sreće i vladavine prava.
Pandemija COVID-19 pokazala je ključnu važnost povjerenja za ljudsko blagostanje. Broj smrtnih slučajeva od COVID-19 tokom 2020. i 2021. bio je znatno manji u onim zemljama s većim povjerenjem u javne institucije i gdje je nejednakost niža.
Kada organizacije, akademici ili vlade pokušavaju definirati napredak stvaranjem novog skupa pokazatelja, oni sve više uključuju mjerilo sreće, odnosno zadovoljstva. To odražava snažan javni apetit za ovu koncepciju napretka i sve veću dostupnost podataka o sreći.
Stoga znanost o sreći može mnogo ponuditi vladama u osmišljavanju boljih politika. Ali nikada im ne može reći kako se nositi s nejednakošću ili pitanjima dugoročne održivosti.