Hoff, kako mu poznanici tepaju, po mnogočemu je netipična filmska zvijezda. Premda nije ljepotan, uspio se probiti u jednoj od najzahtjevnijih branši, isključivo snagom sirovog talenta.
Jedan od najcjenjenijih glumaca današnjice, dvostruki Oskarovac i peterostruki dobitnik Zlatnog globusa, na glasu je kao skroman i samozatajan čovjek. Uz njegovo ime nisu se vezale nikakve afere, a u dva braka dobio je čak šestoro djece. Uz to, čitav život je nesebično pomagao svima kojima je pomoć bila potrebna.
Sin jazz pijanistice i scenografa koji je kasnije postao uspješan prodavač namještaja, odrastao je u složnoj židovskoj porodici u Los Angelesu, a ime je dobio po glumcu Dustinu Farnumu, zvijezdi nijemih filmova. Njegovi preci podrijetlom su iz Kijeva, a porodično prezime u prošlosti se izgovaralo “Goikhman”.
Zanimljivo, gluma nije njegov prvi životni odabir: u gimnaziji je nizao same petice te maštao o studiju medicine, no planovi su mu se promijenili od trenutka kad je pristupio školskoj dramskoj grupi. Nakon mature, ocu je saopštio odluku o upisu na glumačku akademiju, na što mu je ovaj odvratio kako ima njegovu podršku ali ga je upozorio da je riječ “o hljebu sa sedam kora”. Tetka Pearl, nešto manje taktična, u lice mu je rekla da nije dovoljno zgodan za taj posao!
Da je porodica bila u pravu, ambiciozni mladić vrlo je brzo saznao. Iako su ga profesori na Akademiji Leeja Strasberga hvalili, nakon diplome našao se u nebranom grožđu. Zajedno s kolegom Geneom Hackmanom, s kojim je pune dvije godine igrao epizodne uloge u pozorištu Pasadena Playhouse, našao se na vrhu popisa onih “koji imaju najmanje šanse za uspjeh” – dvojica prijatelja nisu se, naime, uklapala u tadašnji stereotip visokih, plavokosih i preplanulih glumaca. Ni u New Yorku, gdje su se obojica preselili u potrazi za angažmanima, stvari nisu išle ništa brže.
Očajni, bili su prisiljeni obavljati kojekakve slabo plaćene poslove kako bi preživjeli. Hoffman je radio kao konobar, dostavljač pizza i čistač, a povremeno je, kao vrstan pijanist, davao instrukcije iz tog instrumenta. Nešto unosniji no ne i jako ispunjavajući bio je posao profesionalnog testera aroma za “Maxwell House”, čuvenog proizvođača kave. “S nosinom poput moje, nije čudo da su me angažirali na licu mjesta”, našalio se na vlastiti račun.
Godine 1961. dobio je ulogu u jednoj brodvejskoj produkciji, nakon čega je uslijedio niz angažmana u televizijskim serijalima, dakako, u sporednim ulogama. Na velikom platnu je, zajedno s Elijem Wallachom, debitovao 1967. u filmu “The Tiger Makes Out”, a iste godine napokon je dobio svoju veliku priliku. U “Diplomcu”, intrigantnoj drami Mikea Nicholsa, briljirao je u ulozi Benjamina Braddocka, mladića kojeg zavodi starija, iskusna dama. Nicholsov prvi izbor bio je ljepotan Robert Redford, no čim se Hoffman pojavio na audiciji, režiser je shvatio da je našao svoju zvijezdu: 167 centimetara visoki, povučeni glumac bio je idealan izbor za ulogu zbunjenog djevca. Zasluženo, nominiran je za Oscara.
Nakon toga, za Hoffmana više nije bilo zaustavljanja. “Ponoćni kauboj” Johna Schlesingera (1969.), “Mali veliki čovjek” Arthura Penna (1970.), “Psi od slame” Sama Peckinpaha (1971.), “Lenny” Boba Fossea (1974.), “Svi predsjednikovi ljudi” Alana J. Pakule (1976.) i “Tootsie” Sydneya Pollacka (1982.) samo su neki od filmova koji uspjeh duguju upravo njegovom nenametljivom glumačkom geniju. Ovaj karakterni glumac, sklon ulogama društvenih marginalaca, Akademijin pozlaćeni kipić dobio je za uloge u filmovima “Kramer protiv Kramera” Roberta Bentona (1979.) i “Kišni čovjek” Barryja Levinsona (1988). Od devedesetih godina prošlog vijeka naovamo, nastavlja birati zahtjevne uloge, no povremeno nastupa i u komercijalnim filmovima, posebno komedijama. Paralelno s filmskom, gradi i pozorišnu karijeru.
Hoffman je jedan od onih za koje nitko nema ružnu riječ. Robert Duvall, cimer iz razdoblja kad su zajedno radili prve korake prema slavi, ovako ga je opisao: “Na tog nosonju zaista se možete osloniti. Jednom sam ležao u krevetu s temperaturom četrdeset, znojio se i bulaznio. Dustin se baš spremao za spoj s djevojkom koja mu se sviđala. Znate li što je napravio? Otkantao je ljepoticu kako bi ostao njegovati bolesnog prijatelja. To mu nikad neću zaboraviti”.
Osim što šakom i kapom donira novac u dobrotvorne svrhe, glumac pomaže i bližnjima. Prije nekoliko godina, večerao je s prijateljem iz gimnazije. Ovaj mu se požalio da, ostavši bez posla, strahuje za budućnost sina, inače iznimno marljivog učenika. Altruistični Hoffman na licu mjesta je ispisao pozamašan ček kako bi malome omogućio školovanje. “Kako da ti se odužim?” sa suzama u očima pitao ga je prijatelj. Hoffman mu je položio ruku na rame: “Kad mali diplomira, pozovi me na večeru!”.
Prije desetak godina, glumac se šetao londonskim Hyde Parkom, kad je zapazio da se mladi jogger srušio na tlo. Nježno ga je okrenuo ustranu, kako se ne bi ugušio jezikom, te smjesta pozvao hitnu pomoć. Ne samo da je čovjeku, koji je imao snažan srčani udar, spasio život, nego ga je u više navrata posjetio u bolnici te mu postao blizak prijatelj!