Udobno smo se smjestili i željno iščekivali prenos dodjele nagrada, ali, ruku na srce, i da vidimo te slavne ličnosti kako se naslikavaju, šta su to nabacile na sebe, kakve frizure su prošetale, pa da onda možemo da mahalamo po kućama, na poslu, u mesari, troli, dok čekamo red na šalteru… ili putem društvenih mreža, portala i sl. Meza je tu, neko piće, neko sokiće i šou je mogao početi.
Nakon što smo opservirali sve prominente, uslijedio je i vrhunac večeri.
“And the Oscar goes to…” Pa ne baš i neočekivano, na 95. dodjeli nagrada Američke akademije filmske umjetnosti i nauke SAD-a najboljim filmom proglašen je “Sve u isto vrijeme” Daniela Kwana i Daniela Scheinerta, koji je osvojio čak sedam Oscara. A ono što je nama u BiH od posebne važnosti jeste njemački film “Na Zapadu ništa novo” u kojem glumi naš Edin Hasanović. Film je ponio u vitrinu ček četiri zlatna kipića.
Nije sad da otkrivam toplu vodu, o ovome se danima priča nadugo i naširoko, ali kad se bilo ko iz naših redova probije na svjetskoj sceni, to ipak nije mala stvar. Teško je napraviti strani film za Oscar, ali još je teže vinuti se s naših prostora među kipiće. Ili, barem, da konkurišu za njih. To je pošlo za rukom jedino Danisu Tanoviću s “Ničijom zemljom”, umalo Jasmili Žbanić sa “Quo vadis, Aida”, koji je bio nominiran, te ponovo Tanoviću, čija je “Epizoda u životu berača željeza” ušla u uži izbor.
S druge strane, zemlja s najviše osvojenih Oscara za strani film je Italija, ponijela ih je čak 14. Slijedi je Francuska s 12. Doduše, film „Zidovi Malapage“ Renea Clementa iz 1951. je francusko-italijanski, pa ga pikaju i s jedne i s druge strane granice. Ne znam jesu li se tada oko filma svađali Italijani i Francuzi, friško izašli iz rata i to sa suprotnih strana, ali da kod nas, na zapadnom Balkanu, moramo dijeliti Oscar, ko zna šta bi bilo.
Ali, idemo dalje, Zemlja izlazećeg sunca ima pet Oscara, Španija i Danska po četiri, Švedska, Sovjetski savez i Nizozemska po tri, Njemačka, Mađarska, Argentina, Čehoslovačka, Švajcarska, Austrija, Iran po dva, a Poljska, Meksiko, Zapadna Njemačka, Kanada, Rusija, Alžir, Tajvan, Češka Republika, Čile, Bosna i Hercegovina, Južna Afrika, Južna Koreja te Obala Slonovače po jedan.
Francuska je, inače, otkad je svijeta i Oscara zemlja sa čak 39 nominacija, dok je Izrael 10 puta bio nominovan, ali nikad nije dohvatio ovo priznaje.
I kroz ovih gotovo stotinu godina otkako se ova prestižna nagrada dodjeljuje prodefilovala su sva najbolja ostvarenja i teško je napraviti neku iole poštenu selekciju, ali potpisnici ovih redova bio je i ostao jedan od top pet filmova, kultni “Prohujalo s vihorom” (1939.) Davida O. Selznicka koji je osvojio čak osam kipića, dva počasna Oscara i imao je još pet nominacija.