
Umjesto korporativne kulture dobili smo najgori kapitalizam
Zabluda koja je nas koštala je mit o malim i srednjim preduzećima. Što bi neki rekli "da i dobre namjere ponekad vode u pakao/ džehenem".
Zabluda koja je nas koštala je mit o malim i srednjim preduzećima. Što bi neki rekli "da i dobre namjere ponekad vode u pakao/ džehenem".
Prof. dr. Miodrag Zec kaže: "Ekonomija je nauka koja se bavi resursima".
U jesen 2024. godine šljive nisu obrane, a kupus skup. Neki bi rekli cijene su jeftine ili skupe. Greška. Cijene su niske ili visoke.
U toku godine penzioneri dobiju 12 puta dobru vijest. Ovo je 10 (deseti) puta. Došao 5. novembar i eto penzija. Nije šala.
U susjednoj državi Hrvatskoj je objavljena lista srama.
Zakonodavna vlast Kantona Sarajevo proglasila svoje javne dugove tajnim. Pitam sebe i druge: " Od koga?". Opet pitam: " Ko će vratiti dugove?".
Puni smo "nekih" registara. Sada su ponovo u modi registri. Bilo je to nekada restitucija i revizija. Donekle se još priča o korupciji i kriminalu.
BiH se nalazi u finansijskom sunovratu koji traje i kome se ne nazire kraj. Priče o rekordnim budžetima i javnim prihodima su bajke.
Oktobar je u drugoj polovini. Sve bliže nam je kasum. I dok se liječe rane velike tragedije od poplava, nešto mi na um pade. Prvo, pelet. Drugo, voda.
Sve nas je duboko potresla tragedija koja se desila u Jablanici. Onaj koji nije doživio poplave, taj ne može da zna kakva je to opasnost. Živim u gradu kamenoloma. Mi smo to zvali majdanima.
U svemu dođe završni. Pred ove lokalne izbore su "skupovi". Ništa novo. Čuj čito. Hodo.
Pitajmo se šta bi sa Penzionim/Mirovinskim fondom Federacije BiH?
Gledam i slušam priče o budžetima. Najviše o ovom " istorijskom". To je onaj zbog kojeg je dupli premijer u Vojkovićima.
Ima jedna lijepa izreka u mom kraju. Kažu : " Krenula ga k'o Durana kahva".
Nekada se znalo ko je od 1 do 11 u fudbalu Džaja je bio 11. Jedan, jedini. K'o Tito.
Pišući o penzijama i penzionerima svima sam dosadio. I dok pišem ovaj tekst sjećam se poruka koje sam rekao u Tuzli na " Trgu slobode" a glasi: "Nama ne fali para. Para ima puno".
Da se malo igram učitelja iz ekonomije. Prvo i prvo doprinosi su porezi.
Od svih oglasa, uz sezonska sniženja, su napadni oni za diplome. Svi se reklamiraju. Posao ide kao prodaja halve.
Sjetih se vremena prije 60 više godina. Sjetih se Osminog i Šemsinog bunarića. Zvao se Badžička. Tu sam odrastao.
Baš smo čudan narod. Priča o rizli i razvučenom asfaltu je "žarila i palila". Ruke su trljali oni koji su bili blizu vlasti. Ulože 1 dobiju 10.