Očito da smo se našli u situaciji da je “ruda naprijed, a kola i konji/volovi nazad”.
Nizbrdica je pogolema. Niko nema da koči tj. šlajfaj, po onoj našoj seljačkoj logici: ” Šlajfaj snaho, odosmo u provaliju”. I dok nam ambasador najveće svjetske sile pobraja sve mahane, niko od vlasti ne progovori. Svi mukajet tj. šute.
Sve nam se ovo dešava dok nam inflacija buja. Nominalno rastu javni prihodi. Dohoci padaju. Resursi se gube. Dugovi rastu. Doznake iz inostranstva dolaze, sve dok jednom ne presahnu. U bankama ogromni depoziti. Centralna banka obična mjenjačnica. Najnižu platu određuje tržište. Sindikat šuti. Siva ekonomija buja.
Penzioneri sanjaju povećanje kao vojska skraćenje. Jedino u Tuzli “progledali” i vidjeli da se štampaju diplome. Što bi rekao prof. dr. Zec Miodrag ” očito smo sjeli u pogrešan voz”. I gle čuda prije 78. godina smo sami napravili prugu ” Brčko – Banovći”. Danas toga nema. Svi postali ” zeleni”. Čak nam je i ekonomija pozelenila. Kažu da je to danas hit. Možda i jeste. Pitajmo se samo gdje su nam ljudi? Gdje su nam obrađene njive i pošumljeni goleti i šikare? Gdje nam je rudno blago i voda? Kako iskoristiti sunce i vjetar? Sve u svemu , to je ta ekonomija. Ekonomija resursa i kriznog menadžmenta. Ekonomija rada, reda, poštenja, pravde i znanja. Što bi rekao prof.dr Miodrag Zec.