Dok se planeta zagrijava zbog povećane koncentracije stakleničkih plinova, Evropa se suočava s dodatnim faktorima koji doprinose bržem rastu temperatura. Prosječna temperatura na kontinentu danas je oko 2,5 °C viša nego u predindustrijskom periodu, dok je globalno zagrijavanje oko 1,4 °C.
Od sredine 1990-ih Evropa se zagrijava prosječno 0,56 °C po desetljeću. Poređenja radi, stopa zagrijavanja iznosi oko 0,42 °C u Sjevernoj Americi, 0,36 °C u Africi i 0,27 °C u Južnoj Americi.
Ubrzano zagrijavanje
Stručnjaci navode četiri važna faktora koja pomažu objasniti zašto Evropa tako brzo gubi temperaturnu ravnotežu. Među njima su promjene atmosferske cirkulacije, zagrijavanje Arktika, smanjenje snježnog pokrivača i smanjenje zagađenja zraka.
Promjene u kretanju atmosfere povezane su s učestalijim i intenzivnijim ljetnim toplotnim valovima. Tokom jednog od najizraženijih toplotnih udara, vreli zrak ostao je zarobljen ispod takozvane toplotne kupole, što je dodatno povećalo temperature.
Samantha Burgess iz evropske službe Copernicus navodi da su u posljednjih nekoliko decenija uočene značajne promjene u obrascima atmosferskog pritiska i cirkulacije. Prema njenim riječima, sve je više pokazatelja da su te promjene povezane s klimatskim promjenama, a ne samo s prirodnim oscilacijama.
Jedno od mogućih objašnjenja povezano je s mlaznom strujom, snažnim zračnim tokom na velikim visinama koji značajno utiče na vremenske prilike u Europi. Njeno ponašanje povezano je i s promjenama temperatura u atmosferi.
Utjecaj Arktika
Arktik se zagrijava brže od gotovo svih drugih dijelova planete. Kako se morski led povlači, bijela površina koja reflektuje sunčevu energiju ustupa mjesto tamnijem okeanu. Takva površina apsorbira više toplote, čime se dodatno ubrzava topljenje leda. Nastaje svojevrsna povratna sprega koja dodatno pojačava zagrijavanje.
Budući da je Evropa relativno blizu Arktika, promjene u toj regiji mogu imati snažan utjecaj na klimatske prilike na kontinentu.
Sličan proces odvija se i sa snijegom. Snježni pokrivač odbija dio sunčeve energije i tako doprinosi hlađenju tla. Međutim, klimatsko zagrijavanje dovodi do sve manjeg broja dana sa snijegom i smanjenja ukupne površine prekrivene snijegom.
U martu prošle godine snježni pokrivač u Europi zauzimao je svega oko 1,3 miliona kvadratnih kilometara, odnosno 31 posto manje od prosjeka za period od 1991. do 2020. godine. Površina koja je nedostajala približno odgovara ukupnoj površini Francuske, Italije, Njemačke, Švicarske i Austrije. Bio je to ujedno treći najmanji snježni pokrivač otkako su mjerenja počela 1983. godine.
Čistiji zrak, više toplote
Smanjenje zagađenja zraka predstavlja veliki zdravstveni uspjeh, ali je istovremeno donijelo i neočekivanu klimatsku posljedicu. Aerosolne čestice iz zagađenog zraka mogu reflektovati sunčevu svjetlost ili utjecati na formiranje oblaka, čime dio sunčeve energije ne dopire do tla.
Kako je zagađenja manje, smanjuje se i količina tih čestica u atmosferi. Posljedica je manja refleksija sunčeve energije i veća količina toplote koja ostaje u klimatskom sistemu pod utjecajem stakleničkih plinova.
Pojedina istraživanja ukazuju i na moguću vezu između smanjenja zagađenja i češćeg formiranja atmosferskih sistema koji dugo zadržavaju određene vremenske prilike nad istim područjem.
Ipak, naučnici još nemaju precizan odgovor na pitanje koliki doprinos svakog od četiri faktora ima ukupnom zagrijavanju Evrope. Očekuje se da bi detaljnije procjene mogle biti dostupne naredne godine.
Važnost pojedinih faktora također zavisi od godišnjeg doba. Blizina Arktika posebno dolazi do izražaja tokom jeseni i zime, dok su promjene atmosferske cirkulacije značajnije tokom ljeta.
Klimatske posljedice
Ubrzano zagrijavanje već ostavlja ozbiljne posljedice širom kontinenta. Visoke temperature povećavaju broj prijevremenih smrti, pogoduju širenju šumskih požara i produbljuju suše. Istovremeno, dodatna toplota u klimatskom sistemu može doprinijeti intenzivnijim olujama, ekstremnim padavinama i poplavama.
Zimsko zagrijavanje posebno je izraženo u sjevernim dijelovima Europe, dok se tokom ljeta najbrže zagrijavaju jugoistočni dijelovi kontinenta.
Ovi procesi sve direktnije utiču na svakodnevni život stanovništva, poljoprivredu, infrastrukturu i ekonomiju. Rizici će se nastaviti povećavati sve dok svijet ne smanji emisije stakleničkih plinova na nivo neto nule.
Hitne mjere
Stručnjaci upozoravaju da samo prilagođavanje novim klimatskim uslovima neće biti dovoljno. Potrebno je istovremeno smanjivati emisije ugljendioksida i provoditi mjere kojima će se stanovništvo zaštititi od posljedica ekstremnih vremenskih prilika.
Šef UN za klimu Simon Stiell upozorio je da su ljudski i ekonomski troškovi klimatske krize dostigli razmjere ozbiljnog vanrednog stanja. Kao ključne korake naveo je brže napuštanje uglja, nafte i plina, ubrzavanje prelaska na obnovljive izvore energije i snažniju zaštitu stanovništva.
Poruka naučnika i međunarodnih institucija sve je jasnija: Evropa se ne zagrijava samo brže nego što se ranije očekivalo, već se istovremeno suočava s posljedicama koje postaju sve učestalije i opasnije. Bez značajnog smanjenja emisija, ekstremne temperature i drugi klimatski rizici vjerovatno će nastaviti rasti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.