Sjedinjene Američke Države i Japan udružili su snage kako bi zaustavili pad japanskog jena, a potez je odmah otvorio mnogo veće pitanje: šta će se dogoditi sa ogromnim količinama novca koje su godinama kružile svijetom zahvaljujući jeftinoj japanskoj valuti?
Američko Ministarstvo finansija i japansko Ministarstvo finansija zajednički su kupovali jene kako bi ojačali japansku valutu, što je, prema Wall Street Journalu, bila prva takva zajednička intervencija SAD i Japana od 1998. godine.
Američki ministar finansija Skot Besent (Scott Bessent) rekao je da je koordinisana akcija bila odgovor na “neuredna kretanja jena”, dok je japanska ministarka finansija Satsuki Katajama (Satsuki Katayama) potvrdila zajedničku intervenciju.
Jen je prethodno pao na nivoe kakvi nisu viđeni decenijama.
Ali nekoliko dana kasnije pojavljuje se problem: tržište ponovo testira odlučnost Tokija i Vašingtona.
Wall Street Journal 11. avgusta piše da je jen ponovo oslabio na oko 159 za dolar, približavajući se psihološki važnoj granici od 160.
I upravo tu na scenu stupa jedna od najvećih i najmanje razumljivih trgovina globalnog finansijskog sistema – yen carry trade.
Kako se godinama zarađivalo na jeftinom jenu
Princip je naizgled jednostavan.
Zamislite da možete pozajmiti novac uz veoma malu kamatu, a zatim ga prebaciti tamo gdje možete ostvariti znatno veći prinos.
Razlika može postati vaša zarada.
Japan je decenijama bio idealno mjesto za takvu strategiju jer je vodio politiku izuzetno niskih kamatnih stopa.
Investitori su zato mogli da se zadužuju u jenima, zatim ih mijenjaju za dolare ili druge valute i novac usmjeravaju prema imovini koja obećava veći prinos.
To mogu biti valute sa višim kamatama, obveznice, akcije i drugi finansijski instrumenti.
Yahoo Finance ovih dana upravo yen carry trade izdvaja kao trgovinu koju investitori posebno pažljivo posmatraju nakon zajedničke američko-japanske intervencije.
Ali postoji jedna ogromna kvaka.
Ta trgovina funkcioniše dok jen ostaje dovoljno slab i dok su troškovi zaduživanja u Japanu niski.
Ako jen naglo ojača, računica se mijenja.
Šta se događa ako jen naglo ojača
Pretpostavimo da je investitor pozajmio milijardu jena, zamijenio ih za dolare i kupio neku imovinu u SAD.
Njegov dug, međutim, nije nestao.
I dalje mora vratiti milijardu jena.
Ako japanska valuta u međuvremenu snažno ojača prema dolaru, investitoru treba više dolara da bi kupio jene potrebne za vraćanje istog duga.
Ako je pozicija dodatno finansirana pozajmljenim novcem, problem može postati mnogo veći.
Tada počinje ono što tržište naziva “unwindom” carry tradea – zatvaranjem pozicija.
Investitori prodaju imovinu koju su ranije kupovali, kupuju jene i vraćaju dugove.
Ako to radi mali broj investitora, tržište uglavnom može apsorbovati prodaju.
Ako veliki broj velikih igrača istovremeno krene prema izlazu, situacija može postati veoma neprijatna.
Rikards: “Finansijski ekvivalent totalnog nuklearnog rata”
Upravo na taj scenario upozorava američki finansijski autor i komentator Džim Rikards (Jim Rickards).
U razgovoru koji je 8. avgusta objavio USAWatchdog, Rikards je potencijalni raspad yen carry tradea opisao krajnje dramatično – kao “finansijski ekvivalent totalnog nuklearnog rata”.
Njegova metafora zvuči gotovo apokaliptično, ali mehanizam koji opisuje je stvaran.
Ako investitori moraju zatvarati pozicije finansirane jeftinim jenima, moraju prodavati drugu imovinu kako bi došli do novca potrebnog za kupovinu jena i vraćanje dugova.
To može stvoriti dodatnu prodaju na tržištima koja na prvi pogled nemaju nikakve veze sa Japanom.
Rikards smatra da upravo veličina i dugogodišnja rasprostranjenost te trgovine predstavlja opasnost.
Međutim, važno je naglasiti: njegova procjena predstavlja upozorenje na ekstremni scenario, a ne dokaz da je globalni finansijski slom već počeo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.