Šta nam govore ova nova prijateljstva Milorada Dodika? Posebno ako uzmemo u obzir njihovu strogo desnu političku orijentaciju? Kakva je to poruka građanima ove zemlje, ali i demokratiji? U konačnici, ima li radikalnim stavovima mjesta pod okriljem zastave Evropske unije?
Neće moći njemačke pare za projekte, ali možda hoće mađarske i kineske. Nema sastanaka sa liderima zemalja zapada ali tu su Putin, Orban, potencijalno Lukašenko. Šta znače Dodikova prijateljstva sa liderima zemalja koje nisu u vrhu demokratske liste?
„Da li RS može da opstane jedino ako se okruži prijateljima koji nisu bas demokratski? To nam ukazuje na to što Dodik radi. Dakle – ne samo Orban, ne samo Alijev, ne možemo reći da glorifikuje već da simpatiše u izvjesnoj mjeri Erdogana, koji takođe nije poznat po demokratiji, a šta tek reći za Putina? Vidimo njegove veze sa Kinezima i sa Bjelorusijom“, objašnjava komunikolog Mladen Bubonjić, piše Federalna.ba.
U prevodu, traži li RS na čelu sa Dodikom prijatelje slične sebi?
„Govori nam da sve manje demokratskog kapaciteta i potencijala ima u RS-u čim se zbližuje sa takvim ljudima i takvim politikama“, dodaje Bubonjić.
Politička analitičarka Tanja Topić ističe kako se to želi prikazati na drugačiji način – da postoje veliki prijatelji: „Mislim da je to poruka svima koja je zapečaćena kriminalizacijom klevete – da ćemo imati onaj nivo slobode koliko nam dopuste politički autoriteti“.
U opoziciji naglašavaju da Republika Srpska zajedno sa Bosnom i Hercegovinom mora održavati sa prijateljstva sa državama sa kojima najviše ekonomski sarađuje – a to su Srbija, Hrvatska, Njemačka, Austrija i Italija. Nije nebitna ni demokratija.
„Demokratski principi i načela koja su prisutna, prije svega, u zapadnim zemljama, nama su bitna“, poručuje predsjednik PDP-a Branislav Borenović.
Milorad Dodik je kontakte sa liderima koji nisu čuveni po demokratiji i poštovanju ljudskih prava intezivirao nakon sankcija Amerike i nekih od zemalja Evropske unije.