Njen glas, ali i anđeosko lice kojem nedostatak kose nije nimalo naškodio, gotovo nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnim. Album “I Do Not Want What I Han’t Got”, a s kojega je spomenuta pjesma, dobio je odlične kritike, i prodan je u više od sedam miliona primjeraka.
No, sve se promijenilo kada je O’Connor gostovala kao gošća u američkoj emisiji “Saturday Night Live” u oktobru 1992. godine. U toj je emisiji otpjevala pjesmu Boba Marleyja “War u a cappella” izvedbi, no promijenila je stihove kako bi skrenula pažnju javnosti na zločine počinjene u okviru Katoličke crkve. Vrhunac tog kontroverznog nastupa bilo je trganje fotografije tadašnjeg pape Ivana Pavla II.
Nakon toga je doživjela osude kako od kolega tako i svekolike javnosti i njena je popularnost naglo pala.Kasnije je objasnila da je željela ljude suočiti s istinom, koja je bila duboko zakopana ispod površine u njenoj domovini Irskoj.
Najveće napade doživjela je od svoje isto tako kontroverzne kolegice Madonne koja je osudila ovaj čin. Kasnija prepucavanja između ove dvije pjevačice pokazala su da je iza Madonninih napada stajala profesionalna ljubomora jer je kontroverznost ovih muzičarki počivala na bitno različitim osnovama.Madonna sve što je ikada radila, radila je s egoističnim ciljem, a to je publicitet koji donosi profit dok O’Connor nikada nije marila za slavu i željela je kroz globalnu pažnju “istresti” iz sebe ono što je osjećala kao nepravdu.Jedna od rijetkih osoba iz showbiza, koja je stala na stranu O’Connor bio je Bob Guccuione, koji je otvoreno prozvao Madonnu kao onu koja ne želi dijeliti pozornost javnosti, dok ju je O’Connor “ukrala” na trenutak.
O’Connor je tokom kasnijeg života imala više takvih poteza, no ovaj je prvi, rekli bismo bio i najskuplji. Ova je irska kantautorica imala sve samo ne lako djetinjstvo, u kojem je doživjela fizička i psihička zlostavljanja. U tinejdžerskoj dobi pod utjecajem teškog odrastanja krenula je stranputicom pa je smještena u Azil Magdalene ili Peračica Magdalene, a koji su vodile katoličke redovnice.U pitanju je azil koji je egzistirao još od 18. stoljeća.
U njemu su prvo završavale prostitutke, a kasnije i druge “problematične žene”, poput mentalno oboljelih, žena bez sredstva za život i sličnih.No, pokazalo se da je O’Connor potpuno argumentirano optužila Katoličku crkvu za zlostavljanja počinjena u Irskoj jer je samo godinu dana nakon njena nastupa izbio prvi u nizu skandala vezan uz azil u kojem je bila O’Connor. Ona je u azilu bila 19 mjeseci. Tokom tog boravka suočila se sa zlostavljanjima, izrabljivanjima i izgladnjivanjima.
Na području jedne ispostave ovog azila pronađeno je 1993. godine vise od 150 tijela žena pokopanih u neoznačenim grobovima.
O’Connor je kasnije izjavila da nikada nije željela biti kontroverzna, i da se to jednostavno dogodilo. Život joj nakon ovog javnog čina u karijeri opte nije bio lagan, slava joj je blijedila, ali ona nije nikada prestala. Njeni mentalni problemi i loši izbori partnera učinili su joj život haotičnim. Problem s O’Connor je što se usudila javno progovoriti o problemima o kojima se šuti. Zapravo kada je i istina izbila navidjelo, javnost ju je “pokopala” i prije njene prerane smrti, piše Povijest.hr.