Dan kasnije Aldo Cazzullo u Corriere Della Sera donosi opsežne odlomke nove papine knjige “Život: Moja priča kroz istoriju”, koja bi trebala izaći na više jezika 19. marta.
Izdavač Harper Collins u najavi prošlog decembra tumači da nije riječ o biografiji ni autobiografiji, u knjizi se “izmjenjuje papin glas s glasom Fabia Marchesea Ragone, novinara talijanske medijske kuće Mediaset, papinog prijatelja, koji služi kao narator postavljajući povijesni kontekst”.
Reuters je u naslov vijesti stavio “Papa kaže da je opcija ostavke samo ‘daleka hipoteza‘” čime je zasjenio niz ako ne važnijih, svakako interesantnijih poruka knjige. Cazullo ispred papinske ostavke stavlja: “Ratzinger je bio korišten protiv mene. Neki ljevičari u Argentini optužili su me za sudioništvo s diktaturom. Imao sam djevojku i zaljubio sam se u drugu djevojku, ali Bog je pobijedio.”
Objeda zbog navodne saradnje s huntom
Marc Beise, dopisnik Süddeutsche Zeitung iz Vatikana, piše da čitanjem knjige postaje jasnim da se Papa ne radikalizira, oduvijek je bio takav. Bliskosti siromašnima ga je naučila jedna od učiteljica, Esther, “srčana komunistica”, kaže Bergoglio, koju je kasnije hunta mučila i bacila iz aviona u more – zločincima omiljen način ubojstva. Papa Franjo odbacuje objede da je bio povezan s izručenjem dva isusovca tom režimu, navodi da se borio za njihovo oslobađanje, a kad su konačno oslobođeni pomogao im je napustiti Argentinu, prenosi Jutarnji.hr.
Vlada koju je vodila predsjednica Cristina Kirchner 2010. godine četiri ga je sata ispitivala o tom slučaju i nisu pronašli ikakve dokaze. Navodi kako je objedu pokrenuo ljevičar čije ime ne spominje. Još jednom je rekao ga njegova usredotočenost na siromašne i marginalizirane ne čini komunistom ili marksistom.
Ostavka pape Benedikta XVI stvorila je stoljećima nepoznatu situaciju u Vatikanu. Papa Franjo priča kako je Ratzinger kardinalima rekao da obećava “bezuvjetno poštovanje i poslušnost novom papi koji bude izabran na konklavu. Boljelo me je gledati, tijekom godina, kako su njegovu figuru, papa emeritus, iskorištavali u ideološke i političke svrhe beskrupulozni ljudi koji su, ne prihvativši njegovu ostavku, razmišljali o vlastitoj dobiti i vlastitom malom vrtu koji bi obrađivali podcjenjujući dramatičnu mogućnost loma unutar Crkve”.
Kaže da je utjecao na Ratzingera da se ne povuče u osamu nego da sudjeluje u javnom životu. U deset godina suživota dvojice papa “nije nedostajalo kontroverzi”, priča Bergoglio, dodajući da ih je to obojicu povrijedilo.
Knjiga je podijeljena na 24 poglavlja, a prvo je, tumači Beise, posvećeno migrantima čija sudbina izaziva veliku zabrinutost prvog čovjeka Katoličke crkve: “Napuštaju svoju zemlju u nadi da će pronaći novi život. Umjesto toga utope se u moru ili ih vrate na granici”. Drugo je posvećeno holokaustu. Papa progovara i protiv nuklearnog oružja.
Poziva na obranu mira, rada, ustaje protiv trgovaca oružjem te upućuje apel, “vrijeme istječe, nemamo ga još puno da spasimo planet”. Poziva mlade da “dižu buku”, ali bez pribjegavanja nasilju i “oskvrnuću umjetničkih djela”. Ponovio je stav o homoseksualnim i transseksualnim osobama, koje “smo u prošlosti osuđivali” dodajući da zamišlja majku Crkvu koja prihvaća i nudi dobrodošlicu svima.
“Želim reći da Bog voli sve, posebno grešnike”, ističe (Crkva nečistim smatra homoseksualni čin). Opetuje odluku o blagoslovima parovima takvih ljudi dodajući da, ako biskupi odluče ne ići tim putem, to nije predvorje raskola jer crkveni nauk, prema kojem je brak samo zajednica muškarca i žene, nije doveden u pitanje.