U vršenju ovlasti datih Visokom predstavniku člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačna vlast u kazalište u vezi s tumačenjem navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja; a posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, prema odredbama kojeg će Visoki predstavnik “pomagati, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih poteškoća koje se pojave u vezi s civilnom provedbom”;
Podsjećajući na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije o provedbi mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997., u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoje posljednje ovlasti u kazalištu u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi, Mirovnog rješenja kako bi se olakšalo rješavanje bilo kakvih poteškoća kao što je gore navedeno “donošenjem obvezujućih odluka, ako on to ocijeni potrebnim” o određenim pitanjima uključujući, prema podstavku c) istog, “mjere za osiguranje provedbe Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovina i njeni entiteti”;
Podsjećajući na stavak 4. Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998., kojom Vijeće sigurnosti, u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda „… ponovno potvrđuje da je Visoki predstavnik posljednji autoritet na terenu u pogledu tumačenja Aneksa 10 o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može dati svoje tumačenje i dati preporuke, te donijeti obvezujuće odluke koje smatra potrebnim o pitanjima koja je razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. decembra 1997. ”;
Nadalje podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda opetovano potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda, da je uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta na terenu u pogledu provedbe Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir uključuje “ovlasti za donošenje obvezujućih odluka koje on smatra potrebnim o pitanjima koja je razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. decembra 1997.”;
Imajući na umu najnovije priopćenje Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, koje je ponovilo svoju punu potporu visokom predstavniku u osiguravanju potpunog poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir iu provođenju njegova mandata prema Aneksu 10 i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a;
Podsjećajući da Vijeće sigurnosti UN-a u Rezoluciji 2549 (2020) „potiče strane, u skladu s Mirovnim sporazumom, da se pridržavaju svoje obveze pune suradnje sa svim institucijama uključenim u provedbu ovog mirovnog rješenja, kako je opisano u Mirovnom sporazumu Sporazum;”
Uzimajući u obzir da obveze koje su Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir preuzele strane u sporazumu, uključujući Republiku Srpsku, obuhvaćaju da (članak IV) “strane u potpunosti surađuju s visokim predstavnikom i njegovim ili njezinim osobljem, kao i s međunarodnim organizacijama i agencijama kako je predviđeno u članku IX. Općeg okvirnog sporazuma” i da je “Visoki predstavnik konačni autoritet na terenu u pogledu tumačenja ovog Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja”;
Podsjećajući na Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj: U-9/00 od 3. studenoga 2000. godine kojom je, između ostalog, utvrđeno da “… Imajući u vidu cjelokupnu situaciju u Bosni i Hercegovini, pravni položaj Visoki predstavnik, kao predstavnik međunarodne zajednice, nije izuzetak, slične funkcije već su poznate iz drugih zemalja u posebnim političkim okolnostima. Relevantni primjeri su mandati pod režimom Lige naroda, te, u nekim aspektima, Njemačka i Austrija nakon Drugog svjetskog rata. Iako priznate kao suverene, dotične su države bile pod međunarodnim nadzorom, a strane su vlasti djelovale u tim zemljama u ime međunarodne zajednice, zamjenjujući domaće vlasti. Akti koje su donosile međunarodne vlasti često su donosili u ime država pod kontrolom”;
Podsjećajući nadalje da je gore navedenom Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine utvrđeno da je zamjena funkcija vlasti zemlje „rezultirala funkcionalnom dvojnošću: jedna vlast u jednom pravnom sustavu intervenira u drugom pravnom sustavu, što njene funkcije čini dvojnim. Isto vrijedi i za visokog predstavnika: međunarodna zajednica mu je povjerila posebne ovlasti i njegov je mandat internacionalnog karaktera.
Visoki predstavnik – čije ovlasti koje proizlaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Bonske deklaracije, ne podliježu kontroli Ustavnog suda kao ni njihova provedba ovlasti – intervenirali u pravni sustav Bosne i Hercegovine, zamijenivši lokalne vlasti. U tom smislu, (…) zakon koji je Visoki predstavnik donio bio je po prirodi domaćeg zakona i mora se smatrati zakonom Bosne i Hercegovine”;
Imajući u vidu da je stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da „(…) bez obzira na prirodu ovlasti koje su Visokom predstavniku dodijeljene Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, činjenica da zakon (…) donosi Visoki predstavnik, a ne Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine [ili bilo koje drugo tijelo] ne mijenja status zakona” ni u njegovom sadržaju ni u njegovom statusu, te se stoga treba smatrati zakonom zemlje;
Nadalje, s obzirom da je predmet Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 67/05 i 110/08) način objavljivanja zakona i drugih propisa i uspostavljanje javnog poduzeća nadležnog za objavu zakona i drugih propisa te da su ovim zakonom taksativno nabrojana tijela čije akte to društvo objavljuje, pri čemu su izričito navedene odluke visokog predstavnika;
Imajući u vidu da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske izostavlja obavezu objavljivanja odluka Visokog predstavnika u “Službenom glasniku Republike Srpske”, iako nema učinka na mandata Visokog predstavnika, niti na status i pravni učinak odluka Visokog predstavnika koje zamjenjuju domaće vlasti niti onih donesenih na temelju međunarodnog mandata Visokog predstavnika, predstavljaju jednu u nizu aktivnosti kojima se uskraćuje suradnja s Visokim predstavnikom, čime se postupa suprotno uz Aneks 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Razmotrivši, imajući u vidu i primivši na znanje sve gore navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeće:
ODLUKA
Sprječavanje stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske
Članak 1
Obustavlja se zakonodavna procedura donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila glasanjem na sjednici održanoj 21. juna 2023. godine.
Svi akti i proceduralne radnje usvojeni ili okončani u okviru zakonodavne procedure usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, uključujući i usvajanje glasanjem Narodne skupštine Republike Srpske na sjednici održanoj 1. 21. juna 2023. ovime se proglašavaju ništavnim i bez ikakvih pravnih učinaka.
Ne stupa na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na sjednici održanoj 21. juna 2023. godine.
Članak 2
Sva nadležna tijela i službene osobe dužne su prestati sa svim radnjama i radnjama koje bi na bilo koji način omogućile stupanje na snagu i primjenu Zakona iz članka 1. ove Odluke, uključujući proglašenje navedenog Zakona i njegovu objavu u “Službeni glasnik Republike Srpske”.
Članak 3
Svi akti i radnje iz članka 2. ove odluke ili primjena na bilo koji način zakona iz članka 1. ove odluke podliježu odredbama članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. i Hercegovine i članka 203.a (Neprovođenje odluka visokog predstavnika) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine te stoga može biti predmet krivičnog gonjenja.
Članak 4
Ova Odluka ima prednost u odnosu na odredbe Ustava Republike Srpske, bilo kojeg zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg ili budućeg, koji je u suprotnosti. Ova je Odluka izravno primjenjiva i nije potreban nikakav daljnji akt da bi se osigurao njezin pravni učinak.
Članak 5
Ova Odluka stupa na snagu odmah po objavi na službenim stranicama Ureda visokog predstavnika.
Ova Odluka se objavljuje na službenoj web stranici Ureda visokog predstavnika i bez odlaganja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.