Retrovizor

Gdje je sahranjen Salih-aga Forto, jedan od vođa Hercegovačkog ustanka 1882.

Nesip Pepić je u nedavno objavljenoj knjizi "Islamska epigrafika Sandžaka u svjetlu nišana" saopćio informaciju da je otkrio mezar Salih-age Forte, jednog od vođa Hercegovačkog ustanka 1882. godine.

FOTO: FREEPIK
FOTO: FREEPIK
Ilustracija / Na slici nije prikazan događaj iz teksta

U literaturi su često citirana Rasuđivanja o austrijskoj vojsci i o ustanku, sastavljena na Cetinju u novembru 1882. na temelju njegovih kazivanja.

Nakon gušenja ustanka, u zimu 1882. godine, Forta je prebjegao u Crnu Goru. Austrougarske vlasti su ga tokom suđenja u odsustvu osudile na smrt. On se skoro godinu zadržao u povlaštenom položaju crnogorskih vlasti, nakon čega se preselio u Sandžak, piše historiografija.ba.

Nesip Pepić je u selu Melaje, nadomak Tutina, pronašao njegov mezar. Pepić tvrdi da se Forto, nakon otkazivanja gostoprimstva u Crnoj Gori, nastanio u selu Gujiće kod Tutina. Nijedan od njegovih potomaka nikada se nije vratio u rodno mjesto. Salih-aga Forta je umro 1889. godine i ukopan je na mezarju u haremu džamije u susjednom selu Melaje.

Transkripcija i prijevod natpisa na osmanskom jeziku s njegovog novootkrivenog nišana prvi put su objavljeni u knjizi “Islamska epigrafika Sandžaka u svjetlu nišana”, autora Nesipa Pepića.

Transkripcija natpisa na nišanu:

El-merhûm

Nevesinli

Sâlih

Ağa

rûhuna

el-Fâtiha

1316 

Sene

Prijevod na bosanski jezik:

Rahmetli

Salih-aga

iz Nevesinja

El-Fatiha pred

njegovu dušu

1316 god. [1898–1899]

Pepić je lokalitet Fortinog mezara otkrio preko čuvene harvardske zbirke usmene književnosti Bošnjaka. U istraživanja Milmana Periya i Lorda Alberta Betisa sudjelovao je i Suljo Fortić, unuk Salih-age Forte. U sačuvanom tonskom zapisu rekao je:

“Ja se zovem Sulejman Fortić, Salih-age Forte unuk. Tako sam učio pjesme, po svijetu sam išao… Tako smo izašli od Bosne. Imovinu smo svoju izgubili tako… Moja je đedovina u Nevesinje, Hercegovina. Moj djed je ustanak podigao protiv Švabe, godine 1875. I po tome, ondake, mi smo odustali, postali smo sirotinja. Izbjegli smo od terora švapskoga. Došli smo u Novom Sandžaku toliko ima prije 40 godina… Moj otac je došao, imao je isto troje djece. Rođen sam isto u Gujiće, Srez tutinski.”

Karakteristično je napomenuti da je i Fortin unuk o svome djedu imao tek nekoliko sačuvanih sjećanja, kao i to da je naveo godinu prve “Nevesinjske puške”, a ne onu u kojoj su se događaji dešavali.

O ovome je opširnije pisao novinar Hasan Eminović u listu Prepord, 1. avgusta 2025, str. 54.