Iza njega su ostali supruga Anja Rogljić, koja je urednica Muzičkog programa na Radio-televiziji Srbije, te sin Feđa, koji nije imao ni punu godinu kada mu je otac preminuo.
Kao kompozitor, tekstopisac, producent i gitarist, Edo je iza sebe ostavio bogat opus pjesama koje se i danas slušaju, a mnoge od njih smatraju se svevremenskim hitovima. Njegov izuzetan talent, osjećaj za melodiju i sposobnost da spoji emociju s jednostavnošću učinili su ga jednim od najcjenjenijih autora svoje generacije.
Umjetnička karijera
Mulahalilović je rođen 23. marta 1964. godine u Sarajevu. Ljubav prema muzici pokazao je još u djetinjstvu, kada je osvajao priznanja na takmičenjima učenika muzičkih škola širom regije. Već s trinaest godina, 1977., održao je prvi solistički koncert na klasičnoj gitari u Hvaru, nagovijestivši izuzetnu umjetničku karijeru.
Početkom osamdesetih godina zajedno s Pjerom Žalicom i Izudinom Kolečićem osnovao je grupu “Baobab” u kojoj je bio i gitarist i pjevač. Godine 1985., ova trojka zajedno s Hajrudinom Varešanovićem osnovala je grupu “Hari Mata Hari”, koja je ubrzo postala jedna od najuspješnijih pop grupa u regiji. Kasnije im se pridružio i Edin mlađi brat Adi, kao klavijaturist. Edo je bio autor velikog broja pjesama grupe, poput “Ostavi suze za kraj”, “Strah me da te volim”, “Kad dođe oktobar”, “Sjeti se ljeta”, koje su obilježile njihov uspon i donijele bendu ogromnu popularnost.
Godine 1991., objavio je svoj kantautorski album “Jedna je pjesma cijeloga života”, ali agresija na BiH (1992. – 1995.) spriječila je širu promociju i turneju. Uprkos ratnim dešavanjima, album je pokazao Edinu svestranost kao autora i izvođača.
Tokom karijere nije se ograničio samo na rad u Bosni i Hercegovini. Od 1996. do 2002. godine radio je u Finskoj kao kompozitor i producent, sarađujući s brojnim skandinavskim izvođačima, a neka njegova autorska djela nastala u to vrijeme objavljena su širom svijeta.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima pjesma “Ostani kraj mene”, koju je napisao zajedno sa svojim bratom Adijem. Tom kompozicijom Bosna i Hercegovina predstavljena je na Euroviziji 1994. godine u Dablinu, a otpjevali su je Alma Čardžić i Dejan Lazarević, čime je Edo dao važan doprinos predstavljanju zemlje na međunarodnoj muzičkoj sceni u jednom od najtežih perioda njene historije.
U tandemu s bratom Adijem, Edo iza sebe ima 20-ak objavljenih albuma u zemljama bivše SFR Jugoslavije, isto toliko u Skandinaviji, te 10-ak kompozicija objavljenih širom svijeta.
Dubok trag
Kao autor sarađivao je s brojnim poznatim izvođačima, stvarajući pjesme koje su osvajale publiku iskrenim emocijama, prepoznatljivim melodijama i vrhunskom produkcijom. Kolege su ga opisivale kao tihog, nenametljivog i izuzetno talentiranog umjetnika, uvijek spremnog na saradnju i pomoć mlađim muzičarima. Njegov rad ostavio je dubok trag u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj muzičkoj baštini.
Edo je dobitnik svih najznačajnijih diskografskih priznanja u bivšoj SFRJ do 1992. godine: Zlatna ptica “Jugotona” za više od miliona prodatih nosača zvuka, Oskar popularnosti, dijamantne ploče, desetak platinastih i zlatnih ploča, te razna druga priznanja, a u Finskoj nekoliko platinastih i dva zlatna CD-a. Uz bosanskohercegovački “Amus” i “Sine Qua Non”, bio je član nekoliko evropskih udruženja kompozitora – finski “Teosto”, “Gramex”, HDS, “Sazas”.
Posljednje godine života radio je u Sarajevu, gdje je imao vlastiti studio i produkciju.
Kad je obolio od teške bolesti, kolege muzičari su za Edu održale koncert pomoći, sav prihod je išao Edi za liječenje, ali on, nažalost, nije uspio pobijediti u borbi s rakom.
Njegov odlazak predstavljao je veliki gubitak za bosanskohercegovačku muziku, ali njegovo djelo nastavlja živjeti kroz pjesme koje se i danas izvode i vole. Ostao je upamćen kao vrhunski kompozitor, producent i umjetnik čije su melodije obilježile živote mnogih generacija, potvrđujući da istinska muzika nadživljava vrijeme i svog autora.
Čudo od djeteta
– Edo je bio čudo od djeteta. Klasičnu gitaru je počeo učiti od majstora Rudija Vrnoge s tri godine, pa je već u prvom razredu muzičke škole svirao vrlo zahtjevan koncert na klasičnoj gitari. U Pejtonu na Ilidži, gdje smo odrasli, tada je živio izvrsni gitarist Vjeko Andree koji je prepoznao talent i krenuo raditi s Edom, te ga poveo na mini turneju po jugoslavenskim gitarskim takmičenjima gdje su osvojili mnoge nagrade – kazao je o svom starijem bratu Adi Mulahalilović.
Bol sve veća
– Obično ljudi kažu da vrijeme liječi sve, ali kod mene je svakog dana, svakog mjeseca, svake godine bol sve veća i veća. Svaka Nova godina, praznik, svaki Feđin uspjeh u školi, u svakoj od tih situacija nedostaje mi što nije pored nas – izjavila je u jednom intervjuu za “Avaz” Edina supruga Anja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.