Mula Mustafa Bašeskija: "Ostaje samo ono što je zapisano, a sve drugo se zaboravlja"

O Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom “Ljetopisu”, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesničkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu među svojim vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izučio i kazaski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije.

U svom “Ljetopisu” ostavio nam je neke podatke i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed, vjerovatno je umro dok je Mustafa bio još dijete, a majka Fatima, kći Mehmed-hodžina, preudala se za nekog mutapčiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa Safijom, kćerkom Mustafa-age Čartozana.

Najpoznatije Bašeskijino djelo je “Ljetopis o Sarajevu”, u kojem Bašeskija govori o dešavanjima u Sarajevu u periodu od 1746. do 1804. godine. Poznata je također i njegova izreka: “Ostaje samo ono što je zapisano, a sve drugo se zaboravlja”. Ova rečenica bila je Bašeskijin glavni motiv da napiše “Ljetopis”.

U svome Ljetopisu zabilježio je ljude i događaje, a pišući od 1782. godini opisao je veliku sušu koja je pogodila Sarajevo.

Mula Mustafa Bašeskija svakako nije imao uređaje za mjerenje temperature i praćenje kretanja ciklona i anticiklona, ali je zabilježio šta se dešavalo.

“Zavladala je velika suša, a najžešće u Sarajevu, i unaokolo sedam do osam sati hoda nije nikako padala kiša. Mnogo se molilo za kišu, ali kiše nije bilo. Najviše su stradale trave koje se potpuno osušiše, te tako ne bijaše stočne hrane. Čajiri nisu pokošeni, a lice zemlje se činilo žuto kao vatra. Žito i druga hrana su poskupljali, od čega je sirotinja imala mnoge nevolje”, zabilježio je Bašeskija za 1782. godinu.

Dalje se Bašeskija žali da je suša neprestano trajala i da “nigdje u baščama i njivama ne bijaše trave”.

“Čak na brijegu Kapi kod Sarajeva osušilo se drveće koje postade potpuno crno. Kroz čitavu godinu je po planinama Rumelije gorjelo drveće i trava. Na planini Romaniji je mnogo šume izgorjelo, što je prouzrokovalo veliku štetu. Stigla je i vijest da je izgorjelo mnogo drva i drvene građe: direka i šindre, zatim hrane, trave, čak su izgorjeli i neki čobani, a i mnogo stoke. Zvijerima i vukovima koji se pojaviše nije bilo ni broja. Dim je obavio čitav svijet, sunce i mjesec sasvim pocrvenješe, planina Trebević se skoro ne vidaše od dima. Osobito bijahu teški dani časnog ramazana”, piše Bašeskija.

Pretpostavlja se da je Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine u Sarajevu, piše historija.ba.