Radni vijek proveo je u obrazovanju, radeći najprije kao učitelj, a kasnije kao nastavnik u sarajevskim školama.
Dugo je i uporno, mnogostranim radom, tragao za znanjem i obrazovanjem. Sam je naučio više stranih jezika, među kojima i turski, koji je toliko dobro savladao da je s lakoćom mogao koristiti arhivsku građu iz osmanskog perioda.
Svoj interes prvenstveno je usmjerio na istraživanje društveno-ekonomskih prilika u Bosni i Hercegovini u doba osmanske vladavine. Bio je marljiv sakupljač historijske građe, s prirodnom sposobnošću da se približi ljudima i od njih zabilježi usmena kazivanja, predanja ili znanja o događajima i pojavama.
Ta usmena svjedočanstva je potom provjeravao drugim, pouzdanijim podacima i upotrebljavao ih kao dragocjen izvor za naučnu rekonstrukciju važnih isječaka naše prošlosti.
Najznačajnija naučna djela i radovi
Svoje naučne radove objavljivao je sarađujući bez prekida u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta, Zavoda za zaštitu spomenika, kao i u Enciklopediji FNRJ.
Među njegovim glavnim radovima ističu se: „Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini“, „Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom“, „Stari bosanski gradovi“, „Stari hercegovački gradovi“, „Dženetići – prilog izučavanju feudalizma“, „Kapetanije“, „Čizmedžijski obrt“, „Hanovi i karavan-saraji“, te „Sarački obrt u starom Sarajevu“. Ovo su samo neka od oko 40 značajnih djela i studija koje je Kreševljaković ostavio iza sebe.
Ostavština za buduće generacije
Hamdija Kreševljaković nije spadao u red onih historičara koji sami izvode teoretske zaključke iz datih podataka, pa stoga nije ni upadao u zamku da izvore prilagođava unaprijed postavljenim teorijskim postavkama. Znao je da pomoću preciznih podataka nacrta vjernu istorijsku sliku, ali se nije upuštao u to da je sam subjektivno interpretira.
Stoga je njegovo djelo ostalo kasnijim generacijama kao bogata riznica izvora svake vrste i kao solidna osnova za dalja istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih problema iz različitih aspekata naučnih potreba društva. Umro je na današnji dan, 9. jula 1959. godine, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj historiografiji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.