On kaže da živimo u kulturi koja ne zadovoljava naše ljudske potrebe. Udubljujemo se u to kako se naš emocionalni stres može pretvoriti u fizičke hronične bolesti. Usamljenost i nedostatak smislenih veza su u porastu, kao i stope autoimunih bolesti i bolesti zavisnosti.
Urbanizacija briše odnose
Jedan od razloga zašto je čovjek izgubljen jeste uticaj urbanizacije. Ljudi napuštaju sela i sele se u gradove – a tamo se osjećaju usamljeno. Ljudi su napustili svoje osnovne zajednice, izgubili konekcije sa ljudima. Umjesto da kombinujemo progres i tradiciju, ljudi misle da mogu da se reinventuju i zato se razboljevaju.
Čovjek je rob svoje boli
Pokušaj bijega od bola je ono što stvara još više bola. Sposobnost da osjetimo vlastitu bol povezana je sa našim najboljim nadama za ozdravljenje, dostojanstvo i ljubav. Kada pokušavamo da otupimo svoju ranjivost, mi gubimo svoj pun kapacitet da osjećamo bilo šta.
Maskiranje ranjivosti otupljuje naše srce
Gabor smatra da se izvor zavisnosti ne nalazi u genima, već u traumi iz djetinjstva i stresu i socijalnoj nejednakosti i nepravdi. Sve zavisnosti potiču od traume i emocionalnog gubitka, a svaki pokušaj da otupimo svoju ranjivost slabi naš kapacitet da osjećamo bilo šta.
Ličnost krije ono ko smo u stvari
Kako starimo, shvatamo da smo nešto mnogo više od ličnosti koja je samo pokriće za ono što mi zaista jesmo, a to ljudi otkrivaju kada pođu na terapiju i otkriju nove slojeve, i toga se uplaše. Kada to osvijestimo, onda postajemo vjerodostojniji, više mi. Da, svaki čovjek jeste ličnost, ali ti nisi samo ličnost, piše Zadovoljna.