Sukobi u zemljama koje odranije imaju neriješena pitanja jedan po jedan eskaliraju, interesi se mijenjaju. Sve je teže zakrpiti rupe koje puštaju, pa se fokus stavlja na onu koja najviše propušta.
Najnoviji apokaliptični scenarij u Izraelu ukrao je svu svjetsku pažnju, pa ispod radara prolaze ostale (važne) vijesti.
Hoće li današnji sastanak ministara odbrane NATO-a koji se održava u Bruxellesu i kojem je na dnevnom redu niz važnih pitanja, uključujući rat Rusije i Ukrajine, ali i situaciju na Kosovu…, polučiti kakvim konkretnim planom mudrih glava, ostaje da se vidi, ali, ipak, trebamo biti i realni… geopolitičkoj situaciji kakva jeste ni čarobni plan ne bi u ovim teškim trenucima pomogao.
Fisher vs. Spaski
Metaforično, svjedočimo šahovskom meču nerava Bobbyja Fischera i Borisa Spaskog 1972, odnosno, borbi SAD-a i Rusije zajedno s njihovim saveznicima. A ko je danas s kim na vezi, ko zauzima koju stranu?
Sudeći, recimo, po reakcijama bh. političara na izraelski scenarij, nije posve jasno kakav stav BiH ima o tom slučaju. Ali mi smo svakako druga priča. Naročito kad u (zauzeti) stavovi u pitanju.
A nakon što je Rusija pozvala na prekid vatre od početka borbi, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas trebao bi otputovati u Moskvu. Tačan datum tek treba da bude objavljen, ali prema ruskim medijima, putovanje je već dogovoreno.
„Dogovoreno je da gospodin Abbas dođe u Moskvu“, citirala je palestinskog ambasadora u Moskvi Abdela Hafeza Nofala ruska novinska agencija RBK, prenio je juče austrijski Kronen Zeitung.
S jedne strane, američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao je da će SAD raditi na tome da Izrael ima ono što mu je potrebno da se odbrani, a s druge, Businessinsider javlja da su obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine svjesne da je ruska obavještajna služba već isporučila Hamasovim militantima oružje proizvedeno u SAD-u i EU.
Tragom svega, pitali smo prof. dr. Heinza Gärtnera s Univerziteta u Beču možemo li povezati rusku agresiju na Ukrajinu, preko scenarija u Gorskom Karabahu, potom na Kosovu, Izraelu, usto dodati Centralnu Aziju, pa sad i Liban u jugozapadnoj, te Afriku i staviti ih pod zajednički ruski imenilac u smislu da ruske službe eskaliraju situacije ne bi li skrenule pažnju što dalje od Rusije?
“Interesantno pitanje. Argument da je Rusija inicirala regionalnu krizu istovremeno je i precjenjivanje Rusije i potcjenjivanje regionalnih aktera. Hamasov napad na Izrael iznenadio je ruske obavještajne službe (kao i druge)“, cijeni prof. dr. Gärtner te dodaje da bi Izrael trebao, ustvari, poremetiti izraelsko-saudijsko-američku normalizaciju jer ne uključuje Palestince.
„Rusija i Hamas također nemaju odnose bez trvenja zato što je Moskva podržala sirijsku vladu, što je sunitski Hamas odbacio. Inače, Izrael i Rusija imaju dobre odnose“, govori naš sagovornik i dodaje:
“Na Bliskom istoku najvažniji diplomatski procesi odvijaju se nezavisno od Rusije, kao što je proces normalizacije između Izraela i arapskih država ili iransko-saudijski sporazum uz posredovanje Kine”.
A na pitanje šta se desilo u Gorskom Karabahu, odgovara:
“U Gorskom Karabahu Azerbejdžanci su željeli da etničko čišćenje bude ‘konačno rješenje’ za ovo pitanje. Rusija nije imala interes da bude direktno uključena. Ruski ‘mirovnjaci’ su imali zadatak da zaštite jermensku manjinu, što nisu uradili”.
A zašto nisu? “Za to nisu imali mogućnosti jer su ruske snage vezane u Ukrajini”, kaže prof. dr. Gärtner.
Kad je, pak, Srbija u pitanju, naš sagovornik smatra da “Srbija nije marioneta Rusije, a srpska manjina na Kosovu pogotovo nije. Oni imaju svoje strahove i interese”, dok za stanje u Africi i Centralnoj Aziji kaže:
“Rusija je dobavljač oružja nekim afričkim zemljama jer to žele. To je počelo mnogo prije nego što je počeo rat u Ukrajini. Ekonomski, Kina je odavno pretekla Rusiju u Africi.
Većina centralnoazijskih država je zabrinuta
Nevoljno raspoređivanje ruskih trupa u Kazahstanu u januaru 2022. godine, radi stabilizacije vlade, desilo se prije rata u Ukrajini. Većina centralnoazijskih država zabrinuta je za svoju nezavisnost i suverenitet. Većina se također uzdržala od rezolucija UN-a koje osuđuju Rusiju za njenu invaziju na Ukrajinu.
Ukratko, može se reći da su regionalni akteri odgovorni za krize i da traže svoje saveznike. Glavne sile – i ne samo Rusija – pokušavaju da ih iskoriste i utiču na ove aktere”.
S obzirom na napise po raznim našim i regionalnim medijima te mišljenja eksperata da ne isključuju sukobe ili incidente u našoj zemlji (koji su i inače u stalnoj najavi od Daytona naovamo, ali sad je, po svemu sudeći, uzelo maha) te da su vrlo mogući, pitali smo prof. dr. Gärtnera za mišljenje i o BiH.
“Ako u Bosni i Hercegovini ima sukoba, oni su unutrašnji i mogu se riješiti samo kroz lokalnu politiku”, zaključuje prof. dr. Heinz Gärtner za Bosnainfo.
O prof. dr. Heinzu Gärtneru:
Prof. dr. Heinz Gärtner je predavač na Katedri za političke nauke Univerziteta u Beču, na Diplomatskoj akademiji u istom gradu i na Akademiji nacionalne odbrane. Bio je akademski direktor Austrijskog instituta za međunarodne odnose do 2016. Imao je Fulbright stipendiju te gostovao na austrijskoj katedri na Freeman Spogli Institutu za međunarodne studije na Univerzitetu Stanford.
Bio je i gostujući profesor na Kraljevskom koledžu u Londonu, Johns Hopkins Institutu for East-West Security Studies, New York; Univerzitetu u Erlangenu, Njemačka; St Hugh’s Collegeu, Oxford; Univerzitetu Britanske Kolumbije; World Policy Institutu, New York; Univerzitetu u New Havenu.
Predaje i na američkim, evropskim i azijskim univerzitetima te istraživačkim institutima. Gärtner je viši eksterni stručnjak RAND Corporationa Europe i specijalni savjetnik austrijskog Ministarstva odbrane. Predsjedava Savjetodavnim odborom Strategija i bezbjednost Komisije za nauku Oružanih snaga Austrije i član je Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir u Beču.
Njegove oblasti istraživanja su, između ostalog, evropska, međunarodna bezbjednost, kontrola naoružanja i teorija međunarodnih odnosa. Dobitnik je nagrade “Bruno Kreisky” (legendarni bivši austrijski kancelar) za najistaknutije političke knjige i autor je brojnih akademskih članaka i knjiga.