Jednom davno, starac je širio glasine o svom mladom komšiji da je lopov, zbog čega je mladić priveden. Nekoliko dana kasnije dokazano je da je mladić nije kriv. Kada su ga pustili iz pritvora, mladić je zbog lažnih optužbi odlučio tužiti starca.
Starac je na sudu rekao: “To su samo komentari. Nikome nisu naškodili.”
Sudac je prije presude starcu rekao: “Napiši sve ono što si rekao o mladiću na papir, a zatim taj papir poderi na komadiće i na putu do kuće izbaci ih kroz prozor automobila. Sutra se vrati u sudnicu, i čut ćeš svoju presudu.”
Sutradan, prije izricanja presude sudac je rekao optuženom: “Prije nego što čuješ presudu, želim izaći van i pokupiti sve papiriće koje si jučer bacio kroz prozor svog automobila.”
Starac je rekao: “Ne mogu to učiniti. Vjetar ih je otpuhao, i ne mogu ih pronaći.”
Tada je sudac rekao: “Na isti način, jednostavne riječi i komentari mogu uništiti ugled i čast druge osobe do te mjere da se više ne može popraviti. Svi trebamo biti upravitelji našeg jezika, da ne bismo bili robovi naših riječi. Ogovaranja su gora od lopova, jer kradu dostojanstvo, čast, ugled i vjerodostojnost druge osobe, što je nemoguće vratiti.
Zato zapamtite ovo: Kad vam se noga oklizne lako je vratiti se u ravnotežu, ali sve što kažete se ne može povući jer je već izrečeno, piše Oaza Znanja.