Na fotografiji se vidi veliki broj ljudi kako masovno odlaze nakon završetka radnog vremena, što se danas rijetko može vidjeti s obzirom na to koliko tvornica je propalo. Ljudi iz tog vremena su se prisjetili i dali do znanja da su u Jugoslaviji radnici redovito primali plaću, išli na ljetovanja i zimovanja te koje su sve pogodnosti imali.
Ljudi o radu u Borovu
Kada su vidjeli fotografiju radnika tvornice Borovo u doba Jugoslavije, neki su komentirali: “Da, da, radilo se 3 smjene, plaća je bila redovita, imali smo organizirano ljetovanje i zimovanje u odmaralištima koje je tvornica imala. Imali smo i organizirane i druge proslave: dan rada, dan žena, podjela paketića, topli i svjež obrok. Nije se moglo ništa “ukrasti” iz tvornice jer su vratari bili na kapiji. Na glavnom ulazu u tvornicu s unutarnje strane je bila ambulanta za radnike. Radnici su dobivali Borosane i radne mantile, dobivali su se stanovi. I onda je bilo veza, ali se poštovalo radnika.
Od tvornice je bilo i plivalište, sportska dvorana, teniski tereni i aero klub. Postojao je dom tehnike na Dunavu, koji je sada devastiran. Kad se dobije plaća i ode se u kupovinu, ne moraš se dvoumiti imaš li za tu stvar novca, već koja ti se sviđa i količina koju želiš. Tvornica je imala i svoju garažu za bicikle, isto je bio vratar koji je davao brojeve pod kojim ti je brojem zaključan bicikl. Svašta je tu lijepoga bilo, a danas, nekom rat, nekom brat. Evo vam Zapad.”
“Bile su im bar solidne plaće, blago njima. Normalno radno vrijeme, možda od 6 do 14 sati pa su ljudi imali vremena za obitelj, a sada se juri, žuri i radi po cijeli dan, a plaća najmizernija”, dodala je jedna žena.
Jedna osoba je rekla: “Kada pogledamo vrijeme kada su sve tvornice radile, ljudi je bilo kao mravi na završetku radnog vremena. Nažalost, danas je samo sjećanje.”
Usporedba s današnjim vremenom
Mnogi su usporedili tadašnje vrijeme s današnjim: “Sada ih toliko kao na fotki nema u dvadeset firmi, sve su uništili ratovima. Dok je ‘ćopavi’ punio džepove svima je valjalo, poslije su svi bili siti svega, najeli se pa htjeli ratovati i uništiti sve za narednih par desetaka generacija.” Još jedan muškarac se nadovezao: “Sada u dvije oštrine nema toliko stanovnika, koliko je imao radnika kombinat Borovo.”
“Ako je profitabilno bilo izuzev tolikoj radnoj snazi, što je tek danas kada je ljudsku snagu zamijenio stroj u 60% platni promet i birokracija u minutama, materijal i dostava robe, otvoreno tržište diljem Europe, itd.”, osvrnuo se treći.
Neki nisu mogli skriti tugu: “Ljepota, slike i sjećanja blijede, živjet će dok budu žive generacije iz tog vremena. Današnja mladež zna samo ono što servira virtualni svijet. Povrh svega, nakon lijepog života, povijest je ispisana krvlju nedužnih.”
“A sad ovako naši mladi idu s aerodroma u razne pravce svijeta”, zaključio je jedan ožalošćeni muškarac.