Od stravičnih zločina prošlo je 27 godina, a rane i dalje bole.
O tome koliko ima ljudi koji ne samo da ne priznaju genocid, koji je utvrđen na međunarodnim sudovima, već nemaju poštovanja prema žrtvama, dovoljno govori činjenica kakve je gnusne poruke dobila u inbox na Instagramu.
Hana, kakvu je javnost i zna, poruke je podijelila javno. Šteta što te koja od majke nije abortirala. Ne bi morali da te gledamo takvu gadnu. I sliku našeg velikog đenerala Ratka da ljubiš svako veče pred spavanje. I želimo da ti da da najmilije i one koji su te okotili gledaš kako se raspadaju od raka na mukama a da ništa ne možeš da uradiš – dio je gnusnih poruka je Hana dobila.
Dalje je ista ta osoba Hani rekla: Smiju ti se svi što želiš da budeš Hrvatica, a ustvari si smrdljiva Turkinja koja je odrasla na pitama. Mješancu bez pedigrea iz lošeg legla i okota.
Hanin komentar na sve to bio je: Nova generacija djece koja od roditelja nauči širiti mržnju.
Ipak, da nije sve tako crno i da još ima insana Hana je dokazala objavom da joj je u inbox došla poruka od druge korisnice Instagrama. Samo da ti pošaljem snimak iz Beča. Iako sam ja “srpkinja” osuđujem svaki vid zločina i genocida – pisalo je u poruci u kojoj je priložen i video na kojem se vidi kako građani u Beču hodaju ulicom s velikim natpisom “Don’t forget Srebrenica 11.7.1995.”.
Podjećamo, Hana je povodom 27. godišnjice genocida u Srebrenici podijelila tekst: Nije meni sine Srebrenica bijeli cvijetić na Facebooku i broj 8.372. Meni su i Biljani i Prijedor i Bosanski Novi i Jajce i Tuzla i Bijeljina i Sarajevo. Meni je Srebrenica i broj 553.000 nezaposlenih. Nije meni Srebrenica nacionalizam i dreka kad se približi 11. juli. Meni je Srebrenica da šutim tih dana, da dignem ruke i proučim nešto. Meni je Srebrenica to što nas odgajaju sa pogrešnim idealima. Meni je Srebrenica Fata Orlović i hiljade majki sličnih njoj. Meni je Srebrenica jetim što ne zna gdje su mu kosti oca i živi s rana silovane majke. Mene je strah da nam se ponovo ne desi još koja Srebrenica. Srebrenica je sine da odeš u Potočare, šutiš gledaš bjelinu i pustiš da ti tišina objasni lekciju iz povijesti, o kojoj svi bučno pričaju, ali nikad je ne shvatiš dok je ne osjetiš. Potočari rana na srcu koja nikada neće zarasti, piše Avaz.