Ekonomija

Obnovljivi izvori energije između bh. zakona i politike

Sudeći prema brojnim vijestima u bh. medijima, posljednjih mjeseci svjedočimo dinamičnoj energetskoj tranziciji države u kojoj se i dalje većina električne energije proizvodi iz termoelektrana i hidrocentrala koje su napravljene u vrijeme Jugoslavije.

FOTO: HE ENERGY STOLAC
FOTO: HE ENERGY STOLAC

Zahvaljujući njima, električna energija se nalazi na prvom mjestu bosanskohercegovačkog izvoza u 2022. godini i to u vrijednosti od jedne milijarde i 74 miliona konvertibilnih maraka (549 miliona eura).

U protekloj godini je gotovo udvostručen broj novih proizvođača solarne energije u bh. entitetu Federacija BiH. Prema podacima Regulatorne komisije za energiju u Federaciji BiH (FERK), zaključno sa 31. decembrom 2021. godine, na mrežu su bile priključene 453 solarne elektrane, a trenutno je u sistemu 731. Međutim, to nisu konačni podaci. Zainteresovanost za izgradnju solarnih elektrana je velika iako je došlo do pada cijene električne energije za 20-ak posto. Uprkos navedenom, solarne elektrane su i dalje isplativa investicija jer je očekivani povrat za pet do šest godina, a rok trajanja solarnih panela 25 godina.

Stanje na terenu pokazuje da je grad Stolac apsolutni lider u proizvodnji solarne energije. Međutim, već je dosegnuo granicu jer sadašnji kapaciteti mreže ne dozvoljavaju priključenje novih proizvođača. Slično je stanje i u Livanjskom kantonu koji je lider u iskorištavanju vjetroenergije.

Zaostatak u razvoju mreže ne može se nadoknaditi

Limiti razvoja ovog segmenta energetike u Bosni i Hercegovini su slični kao i u drugim industrijama, a to su višegodišnje političke blokade i neadekvatna zakonska regulativa.

Na pitanje o nadležnost i (ne)odgovornosti Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine (EPBiH) kao ključne karike u izgradnji novih pogona za proizvodnju struje Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH, ističe da je “ključnu ulogu u zaustavljanju razvoja energetskog sistema” imao aktuelni predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik te da se “propušteno vrijeme ne može nadoknaditi”.

“Ne znam da li je najveća, ali zasigurno je jedna od prepreka. Prije bih rekao da je najveći kočničar Dodik, koji je skupštinskim polugama (podsjećam da dva entiteta, odnosno njihovi premijeri čine Skupštinu Elektroprijenosa BiH) godinama kočio ulaganje investicijskih sredstava Elektroprijenosa BiH u planirane projekte i na taj način se izgubila planirana dinamika izgradnje prenosnih objekata (prvenstveno tu mislim na transformatorske stanice i dakekovode). A kad se jednom izgubi potrebni momentum i dragocjeno vrijeme, to niko ne može nadoknaditi. Elektroprijenos BiH je takvim Dodikovim ‘odlukama’ trajno izgubio nekoliko godina neinvestiranja, što se danas svima nama obija o glavu”, smatra Jerlagić.

Na pitanje očekuje li da će se nešto promijeniti o ovom pitanju, s obzirom na promjene na bh. političkoj sceni, Jerlagić odgovara: “Šta god da se desi, mi smo nepovratno izgubili nekoliko investicijskih godina”.

Osim navedenog, Dodik je u pojedine projekte investiranja u solarne pogone uveo investitore iz Mađarske, što je dio jačanja političkih odnosa između Banje Luke i Budimpešte.

S obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini izgradnja prve dvije vjetroelektrane trajala 20-ak godina, pravo pitanje za izabrane političare je kako ubrzati proces od istraživanja preko dobivanja raznih dozvola do izgradnje i priključenja na mrežu.

“Poznato je da je Bosna i Hercegovina politički komplicirana zemlja, ali i ustrojbeno zbog Daytonskog mirovnog sporazuma, pa će i procedura ishodovanja dozvola za izgradnju vjetroelektrana biti dugotrajna i sa mnogo papira. Najveći dio papirologije zahtijeva i traži razina Federacije BiH. Kanton dodjeljuje koncesiju i ugovor o koncesiji, nakon toga na red dolaze federalna ministarstva i državne agencije. Za početak izgradnje vjetroelektrane potrebne su 183 različite dozvole, studije i razno-razna uvjerenja. Federalna vlada bi trebala u vremenu koje nam predstoji pokušati donijeti nove zakone i pojednostaviti procedure i propise”, kaže Ivan Vukadin, premijer Livanjskog kantona.

Na području Livanjskog kantona dva vjetroparka su u pogonu, treći koji grade Kinezi je pri kraju, a početo je još nekoliko projekata u gotovo svim općinama tog kantona.

“Naš kanton ima nekoliko dodijeljenih koncesija za izgradnju vjetroelektrana i svim investitorima stoji na usluzi kako ministarstva tako i Vlada i prati ih sukladno njihovim zahtjevima i traženjima koja se odnose na našu razinu i poslove koje mi trebamo odraditi. Ovim putem molim sve razine vlasti da rade to isto, a naročito državni nivo i Elektroprijenos jer, nažalost, nemamo sustav dalekovoda na razini koja je potrebna kako bi mogla prihvatiti i distribuirati sve proizvodne mogućnosti i potencijale za proizvodnju struje jer postojeća dalekovodna mreža nije kapacitirana za sve potencijale koji postoje. Stoga je potrebno pokrenuti proceduru izgradnje novih dalekovoda kako bismo mogli svu proizvedenu električnu energiju distribuirati prema zemljama Zapadne Evrope”, poručuje premijer Vukadin, piše Aljazeera