Val inflacije se prelio i na BiH tržište. Kao u svakoj nesreći najviše su pogođeni oni sa najnižim dohocima. Inflacija je samo posljedica. Naučenu lekciju svi mi znamo. Kada je tako, a jeste, onda možemo vidjeti da postoji totalno nesnalaženje kada je u pitanju cijena električne energije. Nešto drugačiji slučaj je kod cijena proizvoda i usluga koje znatno utiču na socijalni status građana.
Kako vidimo kod cijene električne energije se istrajava na troškovnom principu. Kod cijena koje determinišu tzv. potrošačku korpu se nastoji upravljati administrativnim putem. Formulu za jedne i druge cijene nije moguće pronaći. Rast dohodaka u obliku plata i penzija je daleko ispod rasta cijena. Očito vlast ili kako bi rekli nosioci ekonomske politike nemaju adekvatan odgovor. S jedne strane imaju one koji kroz troškovni pristup nastoje da obezbijede usješno poslovanje i druge koji koriste konjukturu na tržištu kako bi ostvarili ekstra profite. U cijelom tom ” nadigravanju” pobjednik se unaprijed zna. Stvarnost je sasvim drugačija. Zatvaranje i propast rudnika uglja je sigurna.
Rudnik ” Zenica” danas, ostali su na redu. Nema novca za investicije. Novac je “pojeden”. S toga bezvezni tarifni sistem na kojem se istrajava je šarena laža ili obmana. Klasifikacija potrošača prema potrošnji liči radaru ispod kojeg se sve može provući. Svjedoci smo ovih dana pretvaranjem v.d.pozicija u upravljačkim strukturama javnih preduzeća po oprobanoj formuli stranačkih nekompetentnih kadrova.
Nekompetentnost kadrova je ključni problem. Vlast pokušava da se igra ” ćora bake”. I dok se nastavlja igra sa regulatorom tzv. FERK-om ništa se suštinski ne poduzima. Izduvni ventil su doprinosi na plate koji generiraju ogromne gubitke u rudnicima uglja. Niko ne želi da proglasi stečaj EP BiH i EP HB. U stvari tu se kriju svi problemi i izgubljene stotine miliona i milijardi novca koji su trebali biti na računima ovih kompanija. Taj novac je promijeni samo ” agregatno stanje”.
S toga FERK mora biti ono što treba ili će postati još jedna beskorisna institucija regulacije i nadzora. Primjeri su brojni. To se najbolje osjeća u finansijskom sektoru. Regulacija tržišta novca i kapitala je ključna. Slično je i sa tržištem roba i usluga. Na kraju cijele priče krivac će biti portir. Oni drugi nikada nisu krivi. Radnici se snalaze. Svih onih 800.000 radnika u proteklih 10 godina pjeva pjesmu ” Put putuje Latif aga”. Jedino ostaju penzioneri koji su dobra transmisija doznaka iz inostranstva od onih od kojih su se odvojili i sa kojima komuniciraju on line tj. putem elektonskih uređaja.
Silni tržišni inspektori će raditi bezvezni posao preračunavanja marži u državi u kojoj je fiskalni račun misaona imenica.
O robnim rezervama i ponudom roba ćemo sanjati. Trgovački lobiji se bogate. Obračun ekstra profita ćemo sanjati jer je preko 100.000 računa blokirano. Regulacija je postala misaona imenica. Da je bilo regulacije i sistema sve bi bilo drugačije.
S toga i napad na FERK je posljednja ” sijalica koja svijetli” i koju treba ugasiti. Bitno je da su v.d. postali novi ” prodavači magle”. Za struju i ostale robe ćemo lahko. Svega ima u uvozu, od roba do radnika. Regulacija i nadzor je bespotreban. Na kraju ove priče o regulatorima književnik Laza Lazarević bi rekao: ” Sve će to narod pozlatiti”. I znajte da hoće.
Znamo i kako. Kao i dosada regularno : ” krađa po zakonu”. Dotle plate i penzije ostaju na čekanju i postaju socijalna pomoć ili sadaka.