Sve noći su nam preteške u samoći sa napadima sreće, a prije bih rekla tuge. Te noći sam te poželjela. Voljela bih da si bio tu da dijelimo nadu, tugu kao što smo dijelili ljubav, sreću, poljupce dok je tiho svirao radio. Ipak sam sama i dozvoljavljam zarobljenim mislima da lete, putuju s namjerom da te nađu i meni te vrate. Otvorilo se nebo ofarbano u tople boje i počela je kiša zvjezdica kojima sam vjerovala.
Znam da je jedna naša i nešto će mi donijeti. Neka je i utjeha, znači mi. Bože, koliko bih voljela da je tu da mi priča dok lagano ispijamo piće i smijemo se, čini mi se da bi svu nježnost svijeta popili i do jutra se samo ljubili skupljeni u naručju bezbrižnosti.