U petak je na stranicama televizijske postaje Tsargrad, koju je nekoć i osobno uređivao, objavio članak u kojemu napada Kremlj i traži odgovornost.
Prije toga Dugin je na kanalu Telegram također objavio žestoki antiputinovski tekst. Tekst je ubrzo izbrisan ali je kopija pohranjena. Sam Dugin potom je izjavio da je to sve „laž i zapadna i ukrajinska propaganda”, te da on u tom tekstu nije mislio na svrgavanje Putina nego da je prozivao ruske elite.
Potom je u kolumni TV postaje Tsargrad napisao kako su svi Rusi bijesni zbog povlačenja iz Hersona, te da samo ništarije i oni koji nisu Rusi ne osjećaju bol.
“Ako ti je svejedno, onda nisi Rus. Rusi sada stišću zube od boli, plaču i pate kao da im se srca iščupaju, da će im pred očima pobiti djecu, braću, majke i žene. Ako te sada ne boli, nisi ništa, piše Dugin.
Potoci krvi koje su izazvali ruski vojnici u Ukrajini, ne zanimaju ga nimalo.
Krivnju za „bol koju osjećaju Rusi“ svaljuje na vlast odnosno, konkretno, na vladara “kojemu smo predali svu i potpunu moć”.
“Šta znači autokracija, a mi je imamo? Vladaru dajemo apsolutnu puninu vlasti, a on u kritičnom trenutku spašava sve nas – narod, državu. Ako se zbog toga okruži zlim duhovima ili pljuje po socijalnoj pravdi, to je neugodno ali čini to za spas. Što ako ne donese spas? – pita pa odmah i odgovara: “Ako ne ispuni svoju dužnost, onda ga čeka sudbina kralja kiša”.
Tu spominje škotskog antropologa Jamesa Frazera i njegovu priču objavljenu u knjizi “Zlatna grana”, u kojoj se spominje primjer kralja koji je ubijen tako što mu je rasporena utroba nakon što svojim podanicima usred suše nije donio kišu.
U tekstu je Dugin ponovio kako autokracija ima i negativnih strana: vladarevu svemoć u slučaju uspjeha, ali i potpunu odgovornost u slučaju neuspjeha. Istovremeno dok proziva Kremlj, brani zapovjednika na terenu Sergeja Surovikina riječima da je on samo tehnički izvršitelj.
Napominje da na djelu nije izdaja, nego korak prema Armagedonu. Jedino pozitivno u njegovom mrzilačkom tekstu je što ne zagovara upotrebu nuklearnog oružja. On rješenje vidi u poznatoj ideologiji zbijanja ruskih redova i u popularizaciji rata za koji smatra da mora u punom smislu riječi postati narodni. Kaže kako je dostignuta granica i da Rusija više ne smije ništa predati, a i sam članak nosi naslov da je Herson “zadnja linija povlačenja”, piše Slobodna Dalmacija.