Vrlo rano je odlučila posvetiti se vjeri, a s 18 godina ušla je u red specijaliziran za misije u Bengalu, za što je najprije morala naučiti engleski. Njen novi život u Indiji počeo je 1929. te si je izabrala ime Tereza. Isprva je radila u školi, a onda je 1948. počela pomagati siromašnima i bolesnima. Nakon što je dobila indijsko državljanstvo, odselila se u Kalkutu, gdje je i sama morala prositi za hranu. Godine 1950. osnovala je u Kalkuti redovničku zajednicu Misionarke ljubavi za pomoć svima kojima je to potrebno i nalaze se na margini društva ili su potpuno napušteni. Danas ta zajednica broji preko 5000 redovnica širom svijeta. Osnovala je prvi Dom za umiruće, gdje je pripadnicima različitih religija omogućen posljednji obred prema njihovoj religiji. Zatim je osnovala dom za gubavce te dom za napuštenu djecu i mlade. Neki su kritikovali njen rad, tvrdivši da je previše novca uložila u gradnju samostana, umjesto da je potrošen na medicinske potrepštine.
Majka Tereza dobila je Nobelovu nagradu za mir 1979. godine. Zatim je osnovala Corpus Christi (Pokret za svećenike) i učestvovala je u spašavanju zatvorenika u Bejrutu. Putovala je po svijetu i organizovala pomoć onima kojima je bila potrebna. Odstupila je s mjesta voditeljice Misionarki ljubavi zbog lošeg zdravstvenog stanja 1997. godine. Umrla je te godine u Kalkuti i pokopana je uz državne počasti, a 2016. proglašena je sveticom.