Anthony Pick u svom eseju “Philip Dick čovjek koji se sjećao budućnosti” objašnjava da je kreativna epilepsija bila okidač koji je američkom piscu tokom studija na kalifornijskom sveučilištu Berkeley pomogao da dođe do svog unutarnjeg vodiča, Daemona. Slušajući glas demona poput Sokrata ili brojnih gnostičkih mistika poput Basilida, Dick je otkrio vječne istine.
Pick tvrdi da je jedna od Dickovih omiljenih knjiga koje je čitao tokom studija bila Jungova Septem sermones ad mortuos, u kojoj osobni vodič Filemon diktira otkrivenja poznatom psihologu. Ideja o dva bića koja postoje u svakom ljudskom biću, idios kosmos (Osobni privatni svijet) i koinos kosmos (Zajednički univerzalni svijet), također je preuzeta iz Jungove psihološke ostavštine temeljene na gnostičkim evanđeljima.
U eseju “Shizofrenija i drevna kineska knjiga promjena” govori o shizofrenim osobnostima kojima u potpunosti vlada koinos kozmos ili kolektivno nesvjesno kako ga Jung naziva. “Ono što razlikuje shizofrenu egzistenciju od one koju mi ostali volimo zamišljati da uživamo je element vremena.”
Shizofreničar sada proživljava sve, htio on to ili ne; cijela rola filma je pala na njega, dok mi možemo gledati kako se odmotava kadar po kadar” piše on.
Stvarnost u kojoj normalni ljudi žive, Dick naziva “Black Iron Prison”, psihoaktivne supstance i malo ludila, mogu spasiti ljude od nje i odvesti ih na suprotnu stranu u “Vrt palmi”.