Šta misli o pismu ambasadora Murphyja i Sattlera upućenom Vladi Federacije BiH? Kako ocjenjuje potez visokog predstavnika da posjeti Banju Luku mimo službenih prostorija?
Je li BiH u praktičnom ili deklarativnom zaletu ka Evropskoj uniji? Jesu li srpski predstavnici u državnim institucijama u neizravnoj blokadi rada? Kakvo naličje Trojke je pokazalo imenovanje Rusmira Isaka? O implementaciji presuda suda u Strazburu i bh. društvu u političkom kavezu.
”Moram reći da je ta iznenadna posjeta Banja Luci bila i za javnost iznenađenje. Ali sportskim riječnikom rečeno, utakmica između Dodika i Schmidta se nastavlja. Dakle, prvo poluvrijeme kada je gosp. Schmidt odbio da dođe u Banja Luku u najavljenu posjetu i sve ono što je Dodik radio, prijetnje koje je iznosio prema gosp. Schmidtu i međunarodnoj zajednici, može se stvoriti slika da je Dodik dobio prvo poluvrijeme. Ali utakmica traje devedeset minuta.
Tako da napadom, da tako kažem, Schmidt otvara drugo poluvrijeme. I ja vjerujem da pobjednik u toj utakmici u konačnici može biti samo međunarodna zajednica, a ne gosp. Dodik. Međutim, njegova posjeta koju je on učinio biskupu Komarici, svakako da je za pozdraviti, ali imam jednu zamjerku. Zašto nije, već ako je bio u Banja Luci, sastao se i sa nekim banjalučkim muftijom, s obzirom da su Bošnjaci u Republici Srpskoj u posljednje vrijeme predmet incidenata, predmet napada i mislim da je to manjkavost te njegove posjete. Da, svakako susret sa gosp. Komaricom, pitanja o kojima su razgovarali su veoma važna, ali mislim da bi bilo dobro da se sastao sa nekim iz Islamske zajednice iz Banja Luke. Ta njegova posjeta koju je učinio Banja Luci je odgovor Dodiku. Dakle, evo, dolazim u Banja Luku, nemam straha, ne bojim se, država Bosna i Hercegovina je slobodan teritorij za kretanje, ne možeš ništa učiniti, ne možeš ništa spriječiti. I Dodik je na neki način tu poražen. S druge strane, već sam rekao, ta njegova posjeta bi bila kompletna da je imao i razgovor sa gosp. Ćamilom Drurakovićem. Sada ne mogu da tražim razloge zbog čega nije, mogu samo tražiti razloge koji su malo kritični zašto to nije uradio. Ja sam uvjeren da će on to u narednom periodu i uraditi, ne samo sa njima, nego da će okupiti i političke predstavnike opozicije u RS-u. Kako i na koji način, ostaje da se vidi. Očekivao sam da će opozicija to odbiti. Oni su procijenili da bi to bila na neki način igra u kojoj bi oni bili gubitnici jer bi Dodik na neki način likovao i mediji koji su pod kontrolom i vlašću Dodika bi ih, da tako kažem, razapeli na sub srama, na način da su su oni izdali Republiku Srpsku i tako dalje, to je sva ta igra koja prelazi u tu neku šizofreniju kada je u pitanju i sama politika koju Milorad Dodik provodi jer on čitav RS i građane stavlja kao živi štit u odbrani svojih ličnih interesa. To je nešto što će u konačnici koštati i RS i narod”, rekao je.
Odgovori međunarodne zajednice
”Njihovi odgovori su, uglavnom, retorički. I gospodinu Schmidtu i OHR-u fale konkretni potezi koji će potvrditi ta njihova verbalna opredjeljenja. Ono što sam zapazio jučer, čini mi se da je OHR, odnosno Schmidt, napisao otvoreno pismo članici Predsjedništva, gosp. Cvijanović. Retorika i poruke koje su iznesene u tom pismu, ja ih tumačim na neki način kao upozorenje pred predstojeće poteze koji se mogu povući ukoliko se ne odustane od tih retrogradnih politika. Žuti karton, opet sportskim rječnikom rečeno, je poslao gosp. Cvijanović koja je pod sankcijama Velike Britanije. Dakle, upozorenje da se ne može prijetiti da su okupljanja u RS-u generalna proba, članica Predsjedništva ne može stajati u prvim redovima na barikadama, sve su te neke emocije koje nas vraćaju u davna vremena devedesetih godina i tako dalje. Mislim da je Schmidt tim pismom poslao jasnu poruku. U toj cjelokupnoj politici međunarodne zajednice, najbitnija je uloga američke administracije, gdje je tu točka strpljenja, s obzirom na Dodikovu retoriku i ne samo njega, nego i ljudi oko njega koji su ohrabreni pasivnošću međunarodne zajednice i američke administracije prema Dodiku pa se i oni se nešto uzdigli, osjećaju se jakim, pa i oni počeli vrijeđati kao što je gosp. Stevandić koji međunardonu zajednicu i američku administraciju naziva kao nekim kartelom, asocira na neki mafijaški, da tako kažem, skup ljudi koji utječu na sudbinu RS-a. Što je apsolutna glupost. Poruke, koje šalje gosp. Murphy kroz intervju i gosp. Schmidt, voljeli ga ili ne, su još uvijek dobronamjerne prema RS-u i Dodiku i onim ljudima koji kreiraju tu politiku. U svakom slučaju, strpljenje dolazi do kraja obzirom na ukupnu situaciju”, rekao je Lazović.
Rad Christiana Schmidta
”Pa za dvije godine boravka u BiH gosp. Christian Schmidt imao je neke dobre poteze, imao je i loše poteze. Tako da se ocjena njegovog rada može dati na način da je po nekim vremena povlačio poteze koji su išli u korist Bosne i Hercegovine, podržavao je odluke Ustavnog suda, sankcionisao je poteze RS-a i Narodne skupštine RS-a koje se tiču imovine i odluka Ustavnog suda. A s druge strane na unutrašnjoj političkoj sceni povlačio je neke poteze koji su učvršćivali etničke podjele unutar BiH što je loše. Njegovo miješanje na dan izbora je loš potez jer se jasno vidi da su ojačali elementi entičkog predstavljanja, dao je neku snagu zagovornicama takvog predstavljanja što je nešto što ne može proći i što udara u zidove evropskih principa i presuda Suda za ljudska prava. Mislim da bi u narednom periodu trebao čvršće raditi zajedno sa američkom administracijom i Briselom na impementaciji presuda Suda za ljudska prava, pogotovo ovoj zadnjoj. To su mehanizmi u kojima se anuliraju opasnosti podjela, a afirmiraju se ljudska prava i slobode na cijelom prostoru. Bojim se da aktuelene vlasti nisu same u stanju dobiti podršku za takvu politiku”, kazao je.
Politički kraj Milorada Dodika
”Još jedan mehanizam koji može dovesti do političkog kraja Milorada Dodika su domaće institucije, prije svega pravosuđe koje je uzelo u razmatranje akt Tužilaštva. Ja priželjkujem da domaće institucije počnu napokon raditi da postanu efikasnije u sankcionisanju svih političara, bez obzira ko je. Kada su oni protiv ustavnog uređenja BiH i kada se ponašaju nezakonito. Mislim da u pravosuđu postoje kompetentni i pošteni ljudi koji su zabrinuti za državu BiH i žele da rade, ali s druge strane svjestan sam i uloge međunarodne zajednice i OHR-a i njihovog značaja na prostu BiH pa i njihove uloge na pravosuđe. Dakle, američka administracija i OHR su dali svojim izjavama podršku pravosuđu.”
Blokada državnih institucija
”Ta politika ucjena i te blokade se u kontinuitetu odvijaju unutar državnih institucija kada je u pitanju odnos politike RS-a prema BiH. Milorad Dodik već dugo vremena vodi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi, odnosno ukoliko državen institucije ne budu paralizirane. Dakle, u tome on vidi neki svoj konačni cilj da od RS-a napravi jednu državu pa da od BiH napravi jednu praznu ljušturu koja će biti na papiru, ali neće moći funkcionisati. Trojka koja je trenutno na vlasti i koja je u koaliciji sa Dodikom i Čovićem je u jednoj teškoj poziciji. Osuđujem napade koji kažu da su oni izdajnici, to su krupne riječi. Mislim da to treba izostati iz političkog vokabulara, a kritički se osvrtati na poteze koji oni povlače jer smatram da je Trojka ušla u jedna vrtlog u kojem su Dodik i Čović jedan tandem. To želim jasno reći. Taj tandem je i dalje prisutan i on je jak, bez obzira što u javnosti Čović povlači određene poteze koji to pomalo demanatuju, ali u praksi i u tajnom su oni, zaista, jedan čvrst tandem. U tom kontekstu Trojci neće biti lako. Pravi ispit za Trojku dolazi veoma brzo, a to su tri pitanja koja Dodik i Čović žele, a to je pitanje imovine, pitanje Ustavnog suda i pitanje Izbornog zakona.
Dakle, na tim pitanjima će se jasno vidjeti da li Trojka ima snagu da na neki način izvrši utjecaj i da dobije podršku na principima koje zagovaraju Brisel i Evropska unija. Ili će Dodik i Čović nastaviti dalje. Ustavni sud je jedno od najbitniji pitanja za mene, a Čović i Dodik pokušavaju od Ustavnog suda napraviti etnički organ koji će svoje odluke bazirati na etničkim principima.
To se ne smije dozvoliti ni pod koju cijenu jer bi tada, faktički, država Bosna i Hercegovina bila u potpunosti derogirana, etnički kavezi bi se nastavili učvršćivati na neki način i kroz instituciju Ustavnog suda, a ljudska prava bi bila potpuno marginalizirana. S druge strane, Izborni zakon koji Čović zagovara kroz neko legitimno predstavljanje neće se moći prihvatiti jer bi ona Trojka bila poražena i na politički i na svaki drugi način. Premda, ja zagovaram izmjene Izbornog zakona na način da se i izbor članova Predsjedništva jer ni ovaj sadašnji način izbora nije dobar jer afirmira etničke podjele. O tome se treba razgovarati u Parlamentu uz pravljenje kompromisa. Pitanje imovine koje je vrlo važno je pitanje na kojem će Trojka imati svojevrstan ispit da li su odgovorni da odole pritiscima Milorada Dodika. Nikakav kompromis se ne smije napraviti kada je u pitanju država BiH”, kazao je Lazović.