Svijet

Maroko: Zemljotresi bi mogli trajati sedmicama, strahuje se od mnogo većeg broja stradalih

Remy Bossu, direktor Europsko-mediteranskog seizmološkog centra sa sjedištem u Francuskoj, kaže da je uzrok potresa sudar tektonskih ploča koje nose europski i afrički kontinent.

FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA

“Afrička ploča se kreće u sudaru s euroazijskom brzinom od 2 mm godišnje”, rekao je dodajući kako stoga nije neobično imati velike magnitude potresa.

Na pitanje o mogućim naknadnim potresima, kaže da to nisu “mogućnosti”, nego “izvjesnost”.

“Opazili smo 20 naknadnih potresa koji su se osjetili, ima ih mnogo više koji se nisu osjetili. Bit će i drugih, mogli bi trajati danima ili sedmicama.”

Bossu upozorava na oslabljene zgrade u planinama: “Posebno u planinama, ljudi moraju biti vrlo oprezni jer su zgrade možda oslabile prethodnim udarima. Dakle, ako postoji bilo kakva sumnja, ljudi se ne bi trebali vraćati svojim kućama.”

Bolnica u Amizizu se smatra nesigurnom, pacijente primaju u šatorima

Dužnosnici za BBC kažu da je lokalna bolnica u Amizmizu prazna i da se smatra previše strukturalno nesigurnom da bi primila pacijente.

Umjesto toga, ljudi se dovode u improvizirane šatore podignute na otvorenom. Kola hitne pomoći jure u to područje, a pacijente unose ili dovoze u invalidskim kolicima.

Dužnosnik u bolnici, koji je želio ostati neimenovan jer nije ovlašten razgovarati s medijima, samo je novinarima rekao da je oko 100 tijela tamo dovezeno u subotu. “Plakao sam jer je bilo toliko mrtvih, posebno male djece”, rekao je.

Bolničar strahuje da je samo u malom planinskom gradu poginulo 2000 ljudi

Bolničar u Amizmizu procjenjuje da je samo u ovom malom planinskog gradu umrlo 2000 ljudi, javlja Sky News. Kako kaže, iza njega su dvije neprospavane noći.

U Amizmizu inače živi tek oko 11.000 stanovnika, piše index.hr

Helen Gallagher, koja je Britanka, živi ovdje sa suprugom i četvero djece već osam godina i vodi tvrtku za planinske vodiče. Njihov dom više nije siguran. Oni, kao i mnogi drugi, imaju šator za sklonište.

Kaže da je pravo čudo što su preživjeli.

“Morali smo se brzo izvući – pentrali smo se preko ruševina i krhotina, ali nitko od nas nije zadobio ni modricu”, kaže Helen.