Zašto uvijek nađemo mjesta za desert iako smo siti, i kako se taj osjećaj zove

Situacija je poznata.

Obrok je gotov, tanjir prazan, a osjećaj sitosti potpun.

Onda stigne desert i odjednom se za njega nađe mjesta.

To nije stvar navike ni nedostatka volje.

Sitost koja je specifična

Pojava se zove specifična sitost.

Mozak ne prati samo koliko smo pojeli, nego i šta smo pojeli.

Kada dugo jedemo istu vrstu hrane, na primjer slano glavno jelo, osjećaj užitka od te hrane opada.

Mozak nam signalizira da smo siti upravo te hrane, iako nismo nužno siti svega.

Novi okus, novi apetit

Desert je najčešće potpuno drugačiji od glavnog jela.

Sladak je, dok je glavno jelo bilo slano.

Kada se pojavi nova vrsta okusa, mozak je doživljava kao nešto novo i užitak se vraća.

Zbog toga se čini da za desert postoji poseban prostor, iako je riječ o istom stomaku.

Pojava se zove specifična sitost. Mozak se zasiti okusa koji dugo jedemo, ali nova vrsta hrane, poput slatkog deserta poslije slanog jela, vraća osjećaj apetita.

Zašto je to korisno

Ovaj mehanizam nije greška nego prednost iz prošlosti.

Kada je hrane bilo malo, bilo je važno unijeti što raznovrsniju ishranu.

Ako bi se čovjek zasitio jedne namirnice, ali ostao gladan drugih, tražio bi različitu hranu i tako unosio više različitih hranjivih tvari.

Specifična sitost tako je poticala raznoliku prehranu, što je bilo korisno za preživljavanje.

Šta to znači danas

U vrijeme kada hrane ima u izobilju, isti mehanizam može djelovati protiv nas.

Šarolik sto s mnogo različitih jela navodi na to da se pojede više, jer svaka nova vrsta budi novi apetit.

Zato ljudi na bogatim gozbama i švedskim stolovima često pojedu znatno više nego što bi za istim stolom s jednim jelom.

Poznavanje te pojave može pomoći. Ako je cilj pojesti manje, pomaže manje raznolikosti na stolu, jer se mozak brže zasiti kada mu se nudi ista vrsta hrane.