Tajna savršene lepinje: Šupljina i miris
Pravljenje lepinje je trka s vremenom i temperaturom:
Ekstremna vrelina: Prava lepinja se peče na temperaturama od preko 350-400°C u pećima na drva. Zbog tog naglog udara vreline, tijesto se u sekundi “napuše” kao balon, ostavljajući onu čuvenu šupljinu u sredini – savršenu da primi sokove mesa ili sloj kajmaka.
Vlaga: Pekari često koriste paru kako bi kora ostala tanka i mekana, a unutrašnjost prozračna.
Neraskidiva veza: Lepinja i ćevapi
Ne postoji veća uvreda za dobrog ćevabdžiju nego da mu tražite ćevape bez lepinje.
“Natapanje”: Dobra lepinja se prije serviranja kratko “napari” preko ćevapa na roštilju. Tako ona upije miris dima i masnoću mesa, postajući podjednako važan dio obroka kao i samo meso.
Crni kim (Ćurekot): Onaj specifičan, pomalo “ljutkast” i orijentalan miris somuna potiče od sitnih crnih sjemenki na vrhu. Osim što miriše nevjerovatno, ćurekot je u narodnoj medicini poznat kao lijek za sve.
Kako prepoznati vrhunsku lepinju?
Mekoća: Kada je pritisnete prstom, ona se mora odmah vratiti u prvobitni oblik.
Težina: Dobra lepinja je lagana kao perce. Ako je teška i “zbijena”, znači da tijesto nije dovoljno nadošlo ili da vatra nije bila dovoljno jaka.
Miris dima: Najbolje su one koje mirišu na bukovo drvo iz pekarske peći.
Ramazanska tradicija
Posebno mjesto zauzimaju ramazanski somuni. Miris koji se širi ulicama pred iftar, redovi ispred pekara i toplina somuna umotanog u papir dok se trči kući – to je kulturološki fenomen koji prevazilazi samu hranu. To je miris zajedništva.
Savjet plus: Ako kupite više lepinja, nikada ih ne držite u papiru preko noći jer će se stvrdnuti. Stavite ih u plastičnu vrećicu ili zamrznite. Kada ih ponovo zagrijete (najbolje na parili ili u rerni umotane u foliju), bit će kao da su tek izašle iz peći.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.