New York Times je nakon osmomjesečne istrage zaključio da su masakr u Jablunskoj ulici počinili padobranci iz 234. vazdušno-desantnog pješadijskog puka koju je predvodio potpukovnik Artjom Gorodilov. Dokazi ukazuju na to da su ubistva bila dio namjernog i sistematskog nastojanja da se osigura put do glavnog grada, Kijeva.
Vojnici su ispitivali i pogubljivali nenaoružane muškarce sposobne za borbu i ubijali one koji su im se slučajno našli na putu – bilo da se radilo o djeci koja su bježala sa svojim porodicama, mještanima u potrazi za namirnicama ili ljudima koji su se jednostavno vraćali kući na svojim biciklima.
Novinari Timesa proveli su više mjeseci u Buči nakon povlačenja ruskih snaga; razgovarali sa stanovnicima, prikupljali snimke s nadzornih kamera i istraživali dokumente koje im je predočila ukrajinska vlada. Zatim su analizirali materijale i rekonstruisali scenu ubistva u Jablunskoj ulici.
Neki od najsnažnijih dokaza koji impliciraju 234. jedinicu uključivali su telefonske zapise i dekodirane poruke koje su koristili zapovjednici na ruskim radio kanalima. Sve ukazuje na nemilosrdnu i krvavu kampanju koja je mirnu ulicu u predgrađu pretvorila u, kako je sada nazivaju stanovnici, “cestu smrti”.
Mada su se u Buči u to vrijeme nalazile razne vojne jedinice, a u gradu je poginulo više od 400 ljudi, Times navodi da je za maskr u Jablunskoj ulici odgovorna 234. pukovnija, padobranska jedinica bazirana u gradu Pskovu u zapadnoj Rusiji.
Među dokazima koji upućuju na njenu krivnju nalaze se vojna oprema, oznake na uniformi, radio komunikacija, telefonski pozivi i potvrde o pakiranju na sanducima za municiju. Naime, stanovnici Buče su kazali novinarima da su im ruski vojnici često prilikom ispitivanja oduzimali mobitele, prenosi Index.hr.
Stoga su novinari od ukrajinskih vlasti dobili bazu podataka svih poziva i poruka upućenih iz regije tokom marta. Zatim su od rodbine žrtava prikupili njihove brojeve telefona i provjerili jesu li u bazi podataka.
Pojavio se zastrašujući obrazac: vojnici su rutinski koristili telefone žrtava kako bi zvali nekoga u Rusiji; često samo nekoliko sati nakon počinjenih ubistava. Analiza telefonskih brojeva i profila vojnika ili njihovih porodica na društvenim mrežama je utvrdila identitet dvadesetak padobranaca koji su pripadali 234. puku.
Times je uspio identificirati više desetaka žrtava iz Jablunske ulice, stradale u martu. Novinari su pregledali smrtovnice većine njih, a prevladavajući uzrok smrti bile su rane od vatrenog oružja. Žrtve su bili stanovnici Buče ili susjednih mjesta, svih dobi i zanimanja.
Među njima su bile 52-godišnja Tamila Miščenko i njena 14-godišnja kćerka Ana. 5. marta su ruski vojnici pucali na njihov automobil kojim su pokušavale pobjeći iz Buče. Gotovo sve žrtve bili su civili ili ukrajinski ratni zarobljenici čija smrt nije bila “slučajna” posljedica rata. Naime, oni nisu stradali u unakrsnoj vatri između ruskih i ukrajinskih snaga, niti su upucani zabunom.
Istraga je pokazala da su ih namjerno likvidirale ruske trupe, očito u sklopu sistematske operacije “raščišćavanja” kako bi se osigurao put do glavnog grada. Vojnici su tom prilikom upucali na desetke civila ili pogubili one muškarce za koje su sumnjali da su na naki način povezani s ukrajinskom vojskom.
Potpukovnik Artjom Gorodilov je nadgledao operacije padobranske jedinice u Buči. Novinari su došli su do dokumenata koji potvrđuju pozivni znak koji je koristio kada je komunicirao sa svojim vojnicima putem radija.
Sigurnosne kamere duž Jablunske ulice snimile su dio te komunikacije te je utvrđeno da je Gorodilov davao zapovjedi. Dva vojnika 234. bataljona koji su služili u Buči potvrdili su u intervjuima da je on bio u gradu za vrijeme masakra.
Nakon što su se ruske trupe povukle iz Kijevske regije, Gorodilov je promaknut i dobio čin pukovnika. Ceremonija je održana nekoliko dana nakon što su se pojavili šokantni snimci iz Buče.
Niti general Serdjukov, koji je Gorodilovu uručio čin, niti general-major Sergej Čubarikin koji je u to vrijeme bio nadređeni Gorodilovu nisu objavili da se provodi istraga o pokolju, uprkos šokantnim snimcima koji su obišli cijeli svijet.
Kao nadređeni oficiri, oni na kraju odgovaraju za aktivnosti onih pod njihovom komandom. S obzirom da nisu zaustavili niti istražili zločine u Buči, oni bi na kraju mogli snositi odgovornost za njih. New York Times je o ovom slučaju poslao upite ruskom ministarstvu odbrane, ruskoj ambasadi u Washingtonu i pukovniku Gorodilovu, no za sada nije dobio nikakav odgovor.