Kolumne

Na sceni su zvanja i znanja bez koristi

Sve više se govori o kompetencijama. O čemu se radi? Radi se o znanjima koje posjeduje lice/osoba koje može primijeniti u praksi.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Radi se o engleskoj riječi.Kod nas je preuzeta i ima ispravno značenje u smislu da treba primijeniti ” znanje koje korist donosi”. Ustvari ovo bi za naše ( ne) prilike značilo da bi trebali prepoznati ta “korisna znanja”. Međutim, koliko god se trudili da damo pravi odgovor uvijek nešto nedostaje / fali. Pravi odgovor na ovo pitanje ne postoji. Pravi uzrok ovog ” našeg stanja” je u obrazovanju. To se odnosi, prvo , na osnovno obrazovanje. Drugo je, temeljno, srednje obrazovanje. I na vrhu je ono visoko i najviše obrazovanje. Znači, treba nam “temeljna reforma obrazovanja”.

Popravka kuće je uvijek sa krova. Najviše prokišnjava zbog lošeg krova. Ovaj naš krov od visokog obrazovanja je loš. To znanje koje dobijamo je upravo ono što sve kvari. Hiperprodukcija zvanja: akademika, dr.,mr, dipll. i svega drugog je kao inflacija koja galopira i obezvređuje. Ta neman zvanja dovodi do gubitka kompetencija. Na sceni su zvanja i znanja bez koristi.

Zato nam ostaju samo molitve “da se sačuvamo od znanja i zvanja koje koristi ne donose”. Sve ostalo gubi smisao. Čak se urušavaju temelji obrazovanja u osnovnim školama. Srednje škole “ne postoje”. Postale se surogati “besmisla i nikakve vrijednosti”.

Ogroman novac (javni i privatni) se troši bez “velikih učinaka”. Kompetencija nije poželjna. Znanje se pretvorilo u neznanje i oholost. Podobnost i pogodnost je postala mjera vrijednosti.