A, u ovom zabačenom selu žive dvije osobe nana Timka Kasumović i njen sin Fejzo, piše novinska agencija Patria.
U cijelom selu, koje je u agresiji porušeno žive samo njih dvoje. Nana Timka stara je 79 godina, a sada je prinuđena, uz sve poteškoće koje imaju, pješačiti kilometrima da bi donijela vodu za porodicu i stoku.
Naime, prije mjesec dana crkla im je pumpa za vodu, pa su prinuđeni kilometrima vodu nositi na leđima. Kako su ispričali za Patriju obraćali su se nadležnim u Općini Srebrenica, ali njihov zahtjev i molba za pomoć nisu uvaženi.
„Jednostavno nemaju sluha za nas“, kažu Kasumovići.
U genocidu koji je počinjen od strane Vojske Rs-a nani Timki ubijeni su sin. Muž i tri brata i to su rane koje nikada zacijeliti neće. Surovost života šiba na sve strane, a ovaj zaseok bez pristupnih puteva odsječen od svijeta živ je upravo zahvaljujući porodici Kasumović koja se vratila 2003. godine.
Rijetko ko ih obilazi, najviše humanitarni radnici koji nastoje makar malo ublažiti svu surovost koju osjećaju majka i sin.
Želja im je da imaju vode, posebno u zimskim uvjetima kada je opskrba troduplo veća, jer je teško pješačiti i bez tereta, a ne još s kanisterima vode na leđima.
Voda je izvor života, pa možda i tu leži nemar nadležnih iz Općine Srebrenica, jer teški uvjeti života mogli bi i odvažne Kasumoviće udaljiti iz Kutuzera, koje bi ostalo prazno da oni odu, da samo zidovi, porušene kuće svjedoče da je ovdje nekad bilo sretnog života.