Šta su gubitak i tuga? Gubitak i tuga imaju značajan psihološki uticaj na ljude. Gubitak se obično povezuje s nečim što bi se moglo vratiti, dok je tuga nešto trajnije, poput razvoda ili smrti prijatelja ili člana porodice. Posebno je teško nositi se s tugom nakon smrti zbog prihvatanja činjenice da se ta osoba više nikada neće vratiti.
Kako djeca tuguju?
Reakcija djece na smrt bliske osobe zavisi od njihovog uzrasta i prethodnih životnih iskustava. Mlađa djeca, do pet godina, često ne razumiju da je smrt trajna i mogu pitati kada će se preminula osoba vratiti. Mogu pokazivati i regresivne oblike ponašanja, poput mokrenja u krevet. Ove reakcije su uobičajene i obično prolaze nakon određenog vremena. Djeca uzrasta od šest do jedanaest godina počinju shvatati da je smrt trajna, iako neki šestogodišnjaci još uvijek mogu imati problema s ovom idejom. Mogu se brinuti da će i drugi voljeni umrijeti, a njihova tuga se može manifestovati kroz ljutnju i fizičke simptome poput glavobolja.
Adolescenti i mladi tinejdžeri od dvanaest godina naviše shvataju da je smrt neizbježna i da se događa svima, uključujući i njih same. Njihove reakcije mogu varirati od apatije, ljutnje, duboke tuge do problema s koncentracijom. Važno je zapamtiti da ne postoji “pravi” način za tugu. Dječije reakcije će se razlikovati zavisno od uzrasta, intelektualnih sposobnosti, odnosa s preminulom osobom, reakcija drugih članova porodice i kulture u kojoj žive.
Kako reći djetetu da je voljena osoba umrla? Najvažnije je ne skrivati istinu i ne odgađati je. Iako je prirodno željeti zaštititi svoje dijete, najbolje je biti iskren. Objašnjenje šta se dogodilo može povećati njihovo povjerenje u vas i pomoći im da se lakše nose s gubitkom. Pronađite mirno i sigurno mjesto za razgovor s djecom. Budite empatični i iskreni, ali posebno jasni s mlađom djecom. Izbjegavajte eufemizme poput “izgubili smo nekoga”, jer će ih to dodatno zbuniti.
Psiholog dr. Lisa Damour preporučuje: “Bolje je reći nešto poput: ‘Imam tužnu vijest. Tvoj djed je preminuo. To znači da njegovo tijelo više ne funkcioniše i da ga više nećemo vidjeti.’ Iako je teško koristiti tako direktan jezik, važno je biti iskren i transparentan.”
Da li je u redu tugovati pred djetetom? Apsolutno je u redu – i prirodno – pokazati tugu pred svojim djetetom. Pripremite se da ne uplašite dijete svojom reakcijom, ali budite iskreni. Ako ste tužni i plačete, recite im kako se osjećate i objasnite da je u redu pokazati svoja osjećanja i razgovarati o njima. Ovo će pomoći djeci da bolje razumiju i izraze svoja osjećanja.
Kako pomoći djetetu da se nosi s tugom? Tugovanje je važan način na koji djeca i odrasli prihvataju gubitak voljene osobe. Važno je uključiti djecu u proces žaljenja na način koji im odgovara. Organizujte komemoraciju ili pronađite način da proslavite život preminule osobe. Djeca mogu nacrtati sliku, pročitati pjesmu ili napisati nešto o toj osobi.
Održavanje normalne rutine i strukture također je ključno. Pokušajte zadržati redovan raspored s aktivnostima poput školskih obaveza, igre i odmora. Ako dijete pokaže izazovno ili regresivno ponašanje, pokušajte razumjeti da je to njihov način da izraze ono što ne mogu verbalizirati.
Šta su gubitak i tuga? Gubitak i tuga imaju značajan psihološki uticaj na ljude. Gubitak se obično povezuje s nečim što bi se moglo vratiti, dok je tuga nešto trajnije, poput razvoda ili smrti prijatelja ili člana porodice. Posebno je teško nositi se s tugom nakon smrti zbog prihvatanja činjenice da se ta osoba više nikada neće vratiti.
Kako djeca tuguju?
Reakcija djece na smrt bliske osobe zavisi od njihovog uzrasta i prethodnih životnih iskustava. Mlađa djeca, do pet godina, često ne razumiju da je smrt trajna i mogu pitati kada će se preminula osoba vratiti. Mogu pokazivati i regresivne oblike ponašanja, poput mokrenja u krevet. Ove reakcije su uobičajene i obično prolaze nakon određenog vremena. Djeca uzrasta od šest do jedanaest godina počinju shvatati da je smrt trajna, iako neki šestogodišnjaci još uvijek mogu imati problema s ovom idejom. Mogu se brinuti da će i drugi voljeni umrijeti, a njihova tuga se može manifestovati kroz ljutnju i fizičke simptome poput glavobolja.
Adolescenti i mladi tinejdžeri od dvanaest godina naviše shvataju da je smrt neizbježna i da se događa svima, uključujući i njih same. Njihove reakcije mogu varirati od apatije, ljutnje, duboke tuge do problema s koncentracijom. Važno je zapamtiti da ne postoji “pravi” način za tugu. Dječije reakcije će se razlikovati zavisno od uzrasta, intelektualnih sposobnosti, odnosa s preminulom osobom, reakcija drugih članova porodice i kulture u kojoj žive.https://5c4cbc531518dddac093902cb7d1bef0.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-40/html/container.html
Kako reći djetetu da je voljena osoba umrla? Najvažnije je ne skrivati istinu i ne odgađati je. Iako je prirodno željeti zaštititi svoje dijete, najbolje je biti iskren. Objašnjenje šta se dogodilo može povećati njihovo povjerenje u vas i pomoći im da se lakše nose s gubitkom. Pronađite mirno i sigurno mjesto za razgovor s djecom. Budite empatični i iskreni, ali posebno jasni s mlađom djecom. Izbjegavajte eufemizme poput “izgubili smo nekoga”, jer će ih to dodatno zbuniti.
Psiholog dr. Lisa Damour preporučuje: “Bolje je reći nešto poput: ‘Imam tužnu vijest. Tvoj djed je preminuo. To znači da njegovo tijelo više ne funkcioniše i da ga više nećemo vidjeti.’ Iako je teško koristiti tako direktan jezik, važno je biti iskren i transparentan.”
Da li je u redu tugovati pred djetetom? Apsolutno je u redu – i prirodno – pokazati tugu pred svojim djetetom. Pripremite se da ne uplašite dijete svojom reakcijom, ali budite iskreni. Ako ste tužni i plačete, recite im kako se osjećate i objasnite da je u redu pokazati svoja osjećanja i razgovarati o njima. Ovo će pomoći djeci da bolje razumiju i izraze svoja osjećanja.
Kako pomoći djetetu da se nosi s tugom? Tugovanje je važan način na koji djeca i odrasli prihvataju gubitak voljene osobe. Važno je uključiti djecu u proces žaljenja na način koji im odgovara. Organizujte komemoraciju ili pronađite način da proslavite život preminule osobe. Djeca mogu nacrtati sliku, pročitati pjesmu ili napisati nešto o toj osobi.
Održavanje normalne rutine i strukture također je ključno. Pokušajte zadržati redovan raspored s aktivnostima poput školskih obaveza, igre i odmora. Ako dijete pokaže izazovno ili regresivno ponašanje, pokušajte razumjeti da je to njihov način da izraze ono što ne mogu verbalizirati.
Kako zaštititi mentalno zdravlje djeteta nakon gubitka? Nastavite pružati ljubav i dosljednu brigu, bilo od strane roditelja, rođaka ili staratelja kojem dijete vjeruje. Mališani se osjećaju sigurnije uz fizički kontakt, pjevanje i grljenje. Takođe, osigurajte da školski drugari i nastavnici znaju šta se dogodilo, kako bi mogli podržati dijete po povratku u školu.
Ne zaboravite da se brinete i o svom fizičkom i mentalnom zdravlju. Tugujete i vi, i može biti teško podržavati djecu dok se nosite s vlastitim osjećanjima. Odvojite vrijeme za sebe, dovoljno spavajte, pravilno se hranite i pronađite nekoga kome se možete povjeriti. Vi ne možete pomoći svojoj djeci ako se sami ne osjećate dobro.
Srdačno,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić, psihijatar