Graditelji su kopiju svete knjige pronašli u papirnoj vrećici na tavanu Auwal džamije, dok su je razvaljivali u sklopu obnove sredinom 1980-ih godina, piše BBC.
Istraživači vjeruju da je Imam Abdullah ibn Qadi Abdus Salaam, od milja poznat kao Tuan Guru ili Majstor Učitelj, napisao Kur’an napamet u nekom trenutku nakon što je kao politički zatvorenik otpremljen u Cape Town s otoka Tidore u Indoneziji 1780. godine, kao kazna jer se pridružio pokretu otpora protiv nizozemskih kolonizatora.
“Bio je jako prašnjav, izgledalo je kao da niko nije bio na tom tavanu više od 100 godina”, rekao je za BBC Cassiem Abdullah, član odbora za džamiju.
“Graditelji su također pronašli kutiju s vjerskim tekstovima koje je napisao Tuan Guru”, dodao je.
Neuvezani Kur’an, koji se sastoji od slobodnih stranica koje nisu bile numerirane, bio je u iznenađujuće dobrom stanju, s iznimkom prvih nekoliko stranica koje su bile pohabane na rubovima.
Crna i crvena tinta korištena za jasno čitljivo kaligrafsko pisanje arapskim pismom bila je, i još uvijek je, u vrlo dobrom stanju.
Veliki izazov za lokalnu muslimansku zajednicu u njihovoj potrazi za očuvanjem jednog od najvrjednijih artefakata u njihovoj bogatoj baštini, koja datira iz 1694. godine, bio je osigurati da sve stranice koje sadrže više od 6000 ajeta Kur’ana budu postavljene u ispravan redoslijed .
Ovaj zadatak preuzeo je Maulana Taha Karaan, koji je bio glavni pravnik Muslimanskog pravosudnog vijeća sa sjedištem u Cape Townu, u suradnji s nekoliko lokalnih učenjaka Kur’ana. Cijeli proces, koji je završio uvezivanjem stranica, trajao je tri godine.
Kur’an je od tada izložen u džamiji Auwal, koju je osnovao Tuan Guru 1794. godine kao prvu džamiju na području današnje Južne Afrike. Tri neuspješna pokušaja krađe neprocjenjivog teksta potaknula su odbor da ga prije 10 godina stavi u čahuru otpornu na vatru i metke ispred džamije.
Tuan Guruov biograf, Shafiq Morton, vjeruje da je učenjak najvjerovatnije počeo pisati prvu od pet kopija dok je bio zatočen na otoku Robben – gdje je ikona protiv apartheida Nelson Mandela također bio zatvoren od 1960-ih do 1980-ih – i nastavio to raditi i nakon njegovog oslobađanja.
Vjeruje se da je većina ovih kopija napisana kada je imao između 80 i 90 godina, a njegovo se postignuće smatra još značajnijim jer arapski nije bio njegov prvi jezik.
Prema Mortonu, Tuan Guru je dvaput bio zatvoren na otoku Robben – prvi put od 1780. do 1781. kada je imao 69 godina, a zatim između 1786. i 1791. godine.
“Vjerujem da je jedan od razloga zašto je napisao Kur’an bio da podigne raspoloženje robova oko sebe. Shvatio je da bi, ako bi napisao kopiju Kur’ana, mogao obrazovati svoje ljude iz njega i učiti ih dostojanstvu u isto vrijeme”, kaže Morton.
“Ako odete u arhive i pogledate papir koji su Nizozemci koristili, vrlo je sličan onom koji je koristio Tuan Guru. Vjerojatno je to isti papir. Svoje olovke bi sam izradio od bambusa, a crnu i crvenu tintu bilo bi lako nabaviti od kolonijalnih vlasti”, dodaje.
Shaykh Owaisi, predavač južnoafričke islamske povijesti koji je proveo opsežna istraživanja rukom pisanih Kur’ana u Cape Townu, vjeruje da je Tuan Guru bio motiviran potrebom za očuvanjem islama među muslimanskim zatvorenicima i robovima u tadašnjoj nizozemskoj koloniji.
“Dok su oni propovijedali Bibliju i pokušavali preobratiti muslimanske robove, Tuan Guru je pisao primjerke Kur’ana, podučavao ih djeci i tjerao ih da ga upamte. Priča priču o otpornosti i ustrajnosti. Prikazuje razinu obrazovanja ljudi koji su dovedeni u Cape Town kao robovi i zatvorenici“, ističe Owaisi.
Tuan Guru je također napisao po sjećanju arapski udžbenik od 613 stranica pod naslovom Ma’rifat wal Iman wal Islam (Znanje o vjeri i religiji). Knjiga, osnovni vodič kroz islamska vjerovanja, korištena je više od 100 godina za podučavanje muslimana Cape Towna o njihovoj vjeri.
Još uvijek je u dobrom stanju i u posjedu je porodice Rakiep, potomaka Tuan Gurua. Replika se čuva u nacionalnoj knjižnici u Cape Townu.
“Sjeo je i zapisao skoro sve čega se mogao sjetiti o svojoj vjeri i to je koristio kao tekst za podučavanje drugih”, kaže Shaykh Owaisi.
Od pet primjeraka Kur’ana koje je rukom napisao Tuan Guru, tri se još uvijek mogu pronaći. Osim one u Auwal džamiji, druge dvije su u vlasništvu njegove porodice, uključujući i njegovu pra-praunuku.
Proizvedeno je oko 100 replika. U aprilu je jedan od njih predan knjižnici džamije al-Aqsa u Jeruzalemu – trećem najsvetijem mjestu u islamu – dok je nekoliko predano gostujućim dostojanstvenicima.
U maju 2019. Ganief Hendricks, čelnik muslimanske političke stranke u Južnoj Africi, Al Jama’ah, upotrijebio je jednu od replika da položi zakletvu kao član parlamenta.
Nizozemci nisu ni shvaćali da će protjerivanjem Tuan Gurua u južnu Afriku nenamjerno postati katalizator za širenje islama u ovom dijelu svijeta, gdje muslimani sada čine oko 5% od procijenjene populacije Cape Towna od 4,6 miliona.
“Kada je došao na Cape, Tuan Guru primijetio je da je islam u prilično lošem stanju pa je imao puno posla”, kaže Morton.
“Zajednica zapravo nije imala ruke na nikakvim tekstovima – bili su muslimani više iz kulturnog sjećanja nego iz bilo čega drugog. Rekao bih da je taj prvi Kur’an koji je on napisao razlog zašto je muslimanska zajednica preživjela i razvila se u cijenjenu zajednicu kakvu danas imamo”, zaključuje.