Sagrađena je na području koje je do dvanaestog stoljeća bilo Dunav, i to dubok i plovan. S vremenom tok je promijenio putanju, a razina vode se smanjila pa je do polovice 18. stoljeća ostalo tek jezerce.
Karl Marx Hof izgrađen je prema projektu Karla Ehna, učenika Otta Wagnera, a dovršena je 1930., nakon samo tri godine gradnje. Istočna strana kompleksa neprekinuto se proteže dužinom od čak četiri tramvajske stanice ili – kilometar i gotovo dvjesto metara. I ima četiri adrese.
Beč se, kao i drugi evropski gradovi, nakon Prvog svjetskog rata suočio s velikom stambenom krizom, prenapučenošću i masovnom nezaposlenošću. Njegova gradska vlast tada na te probleme nije odgovorila raseljavanjem stanovništva na periferiju, već obnovom središta grada. Ideja je bila zadržati radnike na radnim mjestima u gusto naseljenim i povezanim zajednicama, ali s puno višim standardom nego što su imali do tada.
Karl Ehn dobio je zahtjevan zadatak projektirati zgradu koja osim pristupačnog stanovanja nudi i sve sadržaje potrebne za udoban život prema savremenim standardima. Uostalom, Karl Marx Hof trebao je primiti pet hiljada stanovnika (što je više nego što broje neki naši gradovi), pa je razumljiva i potreba za nestambenim sadržajima.
S 1382 stana površine 30-60 kvadratnih metara i svim potrebnim komunalnim i društvenim sadržajima – praonicama veša, javnim kupalištima, dječjim vrtićima, liječničkim ordinacijama, kavanama, poštom, knjižnicom, ljekarnom, veterinarskom ambulantom i zubarom, Karl-Marx-Hof do danas je ostao model u planiranju gigantskih stambenih kompleksa.
Izgrađeni dio kompleksa koji slijedi rubove parcele i podsjeća na bedem iznosi tek nešto više od 18 posto površine. Ostalo su uređena dvorišta, igrališta i unutarnji vrtovi. U tome je i prava vrijednost ovog remek-djela arhitekture – dobar raspored i planski osmišljeni sadržaji koji jamče dobar život svim stanarima.
Stanovi u Karl-Marx-Hofu bili su među prvim stanovima u Beču s unutrašnjim zahodom, tekućom vodom i balkonima. Kompleks su savremenici nazvali i Ringstrasse des Proletariats (Kružna ulica proletarijata), parafrazom koja se poziva na glavnu bečku ulicu Ringstrasse, koja opisuje krug oko centra Beča i koja je bila zamišljena kao izlog veličine i slave Habsburškog Carstva.
Tokom austrijskog građanskog rata 1934. godine policija, austrijska vojska i austrofašistička paravojska bombardirali su zgradu i nenaoružane stanare pa je Karl Marx Hof postao i simbolom antifašizma.
Danas je zgrada obnovljena i još uvijek stambena, iako dosta izvornih sadržaja više ne postoji ili im je namjena promijenjena. Tako je na primjer zajedničko kupalište ili Waschhouse No. 2, danas otvoreno za javnost kao muzej “crvenog Beča” – Das Rote Wien Waschsalon.