Organizatori manifestacije su članice Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Regionalni Savez udruženja logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša “Prijedor `92.”, Udruženje logoraša Kozarac, te Udruženje porodica poginulih i nestalih “Vrbanja Kotor Varoš” Travnik.
“Zločin nad logorašima su počinili pripadnici Interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora, uz izgovor ”da logoraše vode na razmjenu“. Po dolasku na lokaciju Korićana, zločinci odvode grupe logoraša nad ponor, a zlodjelo otpočinju naredbom logorašima da se poredaju i kleknu nad ponor Korićanskih stijena. Pucnjevima u leđa logoraša, i uz povike pripadnika policije da oni ovdje mijenjaju ”mrtve za mrtve, i žive za žive“, po drugi put ih ubijaju padom u ponor Korićana, a treći put ubijaju preživjele, bacanjem bombi za njima u ambis”, podsjećaju organizatori manifestacije.
Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. avgusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima. Kolona autobusa sa logorašima krenula je tada od Prijedora put Vlašića pod izgovorom razmjene i pod pratnjom tamošnje policije. Iz autobusa nisu izašla samo 22 logoraša, pa su ih odveli u Travnik. Ostale su vodili na Korićanske stijene misleći da ih tamo nikada neće naći.
Dvanaest osoba je preživjelo masakr na Korićanskim stijenama. Njihova svjedočenja doprinijela su da neki od zločinaca dobiju zaslužene kazne.
Za zločin na Korićanskim stijenama pred Haškim tribunalom i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14 godina, Gordan Đurić na osam godina, Ljubiša Četić na 13 godina, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić na 21 godinu, Dušan Janković na 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina, Saša Zečević na 23 godine, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.