Nisam protiv turizma u Hrvatskoj i on treba biti važan, ali ne može biti glavni sektor jer to nije zdravo za privredu.
Potrebna vam je diversifikacija”, kazao je ovih dana u Bruxellesu povjerenik Europske komisije Nicolas Schmit, austrijski socijaldemokrat zadužen za zapošljavanje i socijalna prava, pa dao i odgovor na pitanje zbog čega su tako velike razlike u plaćama između bogatijih i siromašnijih članica EU i je li realno očekivati da će se taj nerazmjer s vremenom smanjivati.
Oko 1150 eura, naime, iznosi prosječna neto plaća u Hrvatskoj, značajno manje od 2600 u Njemačkoj, u koju se proteklih deset godina našeg članstva u Evropskoj uniji odselio najveći broj hrvatskih građana koji su u potrazi za boljim životom napustili rodnu zemlju.
„Plaće najviše ovise o razini produktivnosti ekonomije određene države. S niskom produktivnošću ne možete imati velike plaće. Hrvatska ekonomija je jako ovisna o uslugama, prije svega o turizmu, u kojima je produktivnost niska. Taj se problem može riješiti ulaganjem u znanje i vještine ljudi, otvaranje novih firmi, zelene tehnologije, obrazovanje, ali i infrastrukturu…
To nije jednostavan proces, ali je najbolji da se povećaju produktivnost i plaće. Imate predivnu zemlju. Znam to jer sam je nekoliko puta posjetio i vjerujem da bi se mnogi koji su je napustili vratili da mogu dobiti kvalitetne poslove”, naglašava Schmit, koji u petak, 15. prosinca, dolazi u Zagreb na konferenciju u organiziciji Ministarstva rada.
Jesu li isti problemi glavni uzročnik i niskih plaća u Grčkoj, Slovačkoj i Mađarskoj, gdje je prosjek još niži nego kod nas, odgovara potvrdno, dodajući da isto vrijedi i za određene dijelove također vrlo turističke Italije, gdje mnogi imaju plaću dvostruko manju od prosječne.
„Možda je to zato što imate toliko lijepu zemlju pa ste previše ovisni o turizmu, slično kao i Grčka. Ako gospodarstvo temeljite samo na turizmu i uslugama kao Grčka, otvorit ćete nova radna mjesta, ali ne baš najbolja. A pitanje je i kakav turizam želite, kvalitetan ili masovan”, s osmijehom zaključuje Schmit pa optimistično dodaje da bi zaostajanje u plaćama za zemljama na zapadu Europe trebalo s vremenom biti sve manje jer je cilj Europske unije pomoći Hrvatskoj da poboljša infrastrukturu i više razvija druge gospodarske sektore.
Pritom nam, priznaje, nikako ne idu na ruku krize kroz koje prolazimo zadnjih godina, od pandemije do ratova u Ukrajini i u Gazi. Ističe i da su mnogim zemljama, pa tako i Hrvatskoj, potrebne dubinske reforme.
Ova godina je godina, kaže Schmit, proglašena europskom godinom vještina jer su one sve važnije za razvoj ekonomije, posebno u zanimanjima vezanima uz zelene tehnologije. U mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, nema, dodaje, dovoljno ljudi koji imaju takva znanja koja su uglavnom vrlo tehnička.
„Promoviramo tehničke znanja i vještine među mladima i to će biti jedna od tema konferencije u Hrvatskoj. U europskom socijalnom fondu za to je osigurano oko dvije milijarde eura. Povlačenje europskog novca za te svrhe Hrvatskoj ide sasvim dobro, za razliku od nekih drugih zemlja, koje ne znaju kako iskoristiti europska sredstva.
Prije dvije godine smo kao strateški cilj odredili dizanje stope zaposlenosti u EU na 78 posto. Kao društvo koje je sve starije trebamo više ljudi u dobi od 18 do 65 godina koji rade. U Hrvatskoj je to manje od 70 posto, što je ipak veliki napredak u usporedbi s 2013. godinom, kada je stopa zaposlenosti bila 57 posto.
Hrvatska je jedna od zemalja koju je napustio velik broj mladih. Uglavnom su se, privučeni većim plaćama, preselili u druge EU države. Plaće su jako važne i sposobnim ljudima moraš ponuditi plaće kojima ćeš ih zadržati u državi jer to su fer plaće. Inače će ljudi napuštati zemlju”, govori Schmit. Napominje da Hrvatska spada među zemlje s proračunskim deficitom većim od tri posto i po tome je izvan norme EU.
„Još smo u postpandemijskom vremenu i mnoge su države povećale proračunski deficit da bi namirile povećane troškove uzrokovane epidemijom kovida. Javna potrošnja u Hrvatskoj značajno raste. Nakon koronakrize uslijedila je energetska kriza. Ima još nekoliko zemalja u toj skupini, s preko tri posto proračunskog deficita, a među njima je i Francuska”, ističe Schmit, za kojega se nagađa da bi mogao biti kandidat europskih socijaldemokrata za predsjednika Komisije. On sam na pitanje hoće li biti tzv. spitzenkandidat odgovara da nema ambicija.
„Ako imate nisku stopu zaposlenosti i staru populaciju, sve je manja razlika između broja zaposlenih i umirovljenika, što dovodi u pitanje stabilnost mirovinskog sustava. Dakle, Hrvatska treba povećati stopu zaposlenosti, odnosno povećati broj radnih mjesta i vratiti u zemlju neke od onih koji su zadnjih godina otišli. Ne treba odustati ni od obrazovanja starijih ljudi.
Ne možemo sebi dopustiti da otpisujemo starije od 50 godina kao radnu snagu i da umjesto njih zapošljavamo strane radnike. Poslovi se mijenjaju s uvođenjem novih tehnologiji pa ljudi, i oni stariji od 50, moraju mijenjati poslove. I Njemačka ima sve stariju radnu snagu, ali se puno ulaže u njihovu prekvalifikaciju”, govori Schmit napominjući da Hrvatska prekvalifikaciju radnika može financirati i sredstvima koja je dobila od EU jer manje tvrtke, kakve u Hrvatskoj prevladavaju, to teško mogu same.
Osvrnuo se i na činjenicu da u Hrvatskoj u privatnom sektoru radnici uglavnom nisu sindikalno organizirani te da im mnogi poslodavci čak to i brane.
„Nijedna zemlja EU ne bi smjela braniti radnicima sindikalno udruživanje. To je dio socijalne tržišne ekonomije u kojoj se poštuju radnička prava i socijalni dijalog. Ta pravila ne smiju vrijediti samo u javnom sektoru nego i u privatnom. Vlasnici tvrtki moraju se držati radnoga zakonodavstva. U Austriji je jaka tradicija sindikalnog udruživanja. U novijim zemljama članicama sindikati nisu dovoljno snažni, što omogućava tvrtkama da se ne pridržavaju istih pravila kao, recimo, u Austriji ili Švedskoj.
Snažno se zalažem za to da hrvatski radnik mora imati ista socijalna prava kao i austrijski. To ne znači nužno da će odmah imati i istu plaći jer je u Hrvatskoj vjerojatno niža produktivnost i drugačije radno okruženje. Ideja Europske unije nije da dio zemalja ima dobre radne uvjete i visoke plaće, a drugi dio suprotno. Cilj je da te razlike budu što manje i da svima bude bolje”, naglašava Schmit.
Na susret s hrvatskim novinarima u Bruxellesu utjecajni je povjerenik došao sa sastanka s ukrajinskim sindikalnim čelnicima. Razgovarali su o gospodarskoj situaciji u zemlji u kojoj se svakodnevno prolijeva krv. Velik je dio gospodarstva, kaže, uništen i ljudi masovno ostaju bez radnih mjesta, a mnogi radnici su i na fronti. Uz to je mnogo ljudi, najmanje četiri miliona, napustilo zemlju, prenosi Jutarnji.hr.
Ratovi u Ukrajini i Gazi te mogući teroristički napadi u Europi posebno su vruće teme kreatora politika u međunarodnim institucijama čija su sjedišta u belgijskom glavnom gradu, a to je, ne zaboravimo, uz EU i NATO savez.
Prošlu srijedu navečer Bruxellesom se brzo proširila vijest o pucnjavi u širem središtu grada, nedaleko od sjedišta europskih institucija u kojoj su ranjene četiri osobe, a napadači su pobjegli prije dolaska policije. Samo sat vremena prije održao se prosvjed podrške Palestincima u Gazi.
Lokalni su mediji ubrzo objavili da policija ne sumnja na terorizam, nego da je riječ o obračunu kriminalnih bandi, no naši sugovornici dobro upućeni u briselsku svakodnevicu tvrde da je to uobičajen narativ belgijske policije koja čini sve da se ne širi panika među stanovnicima koji još dobro pamte krvave terorističke napade iz 2016. u kojima je ubijeno 38 i ranjeno više od 300 ljudi, a iza kojih su stajali islamisti odrasli u briselskim četvrtima s većinskim imigrantskim stanovništvom.
U Bruxellesu vlada blagdanski ugođaj. Zagreb, koji se diči svojim Adventom kao turističkom atrakcijom, u usporedbi s Bruxellesom ovih dana izgleda socijalistički. Briselske ulice i trgove te izloge dućana i ugostiteljskih objekata očito kite ljudi s više osjećaja za estetiku pa izgledaju profinjeno, a ne malograđanski. Na uličnim štandovima prodaju se borovi raznih veličina i adventski vijenci. U brojnim prodavaonicama čokoladnih pralina čeka se u redu na blagajni. Sjeverni vjetar bolno šamara sinuse, ali gradom širi mirise kuhanog vina i vafla. I marihuane!
U neslužbenoj prijestolnici EU ne vidi se pojačana prisutnost policijskih snaga zbog straha od terorističkih napada iako nam neki stanovnici kažu da im nije svejedno pošto je i visoka povjerenica EU za unutarnje poslove Ylva Johansson prošli tjedan izjavila da s polarizacijom koju u našem društvu uzrokuje rat između Izraela i Hamasa i s nadolazećom sezonom blagdana postoji ogroman rizik od terorističkih napada u EU.
Za ulazak u sve europske institucije poput zgrada Parlamenta i Komisije vrijedi aerodromski režim kontrola koji podrazumijeva i skidanje remena od hlača, vađenje prijenosnih računala i drugih elektroničkih uređaja iz torbi, nekoliko provjera dokumenata, prethodnu akreditaciju i nošenje posebnih bedževa s imenom i prezimenom.
Na redovitom Brifingu za novinare koji se u Komisiji održava svakog radnog dana u podne slušamo glasnogovornike koji uštogljeno ponavljaju izlizane fraze da je EU vrlo zabrinuta zbog rata u Gazi, posebno zbog humanitarne situacije te za živote nevinih palestinskih civila, ali i zbog ubojstava velikog broja novinara koji odande izvještavaju.
Za EU je, čuli smo također od glasnogovornika koji ne želi biti citiran imenom i prezimenom, neprihvatljivo ponašanje ilegalnih izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali koji zlostavljaju palestinsko stanovništvo, čime se zaoštrava ionako vrlo teška situacija.
Zahvaljujući naporima palestinskih vlasti na Zapadnoj obali, dodaje, situacija je još uvijek uglavnom mirna. No priznaje i da su neke od 27 članica EU protiv toga da se EU zauzme za uspostavu primirja i oštrije osudi izraelske napada u Gazi te da je zbog politike oklijevanja Uniji u zadnjih mjesec dana pao ugled ne samo među arapskim nego i mnogim drugim zemljama.
„Sada tri države EU – Mađarska, Češka i Austrija – daju čvrstu, nedvojbenu podršku Izraelu i uopće ne žele pokušati razumjeti palestinsku stranu. Hrvatska, dakle, nije među njima, kao ni Njemačka. Međutim, što god da EU napravi, Izrael će biti nezadovoljan i mislit će da smo za Palestinu. Zato EU rijetko javno kritizira Izrael, nego ga tihom diplomacijom pokušava upozoriti na neke stvari, primjerice da Gazi vrati struju i vodu.
Pokušavamo Izraelu dati do znanja da je strašno to što im je Hamas učinio, ali da ni ovo nije rješenje. Na sličan način EU pristupa državama poput Turske ili Irana, a donekle i Srbiji i Kosovu. Čak i kad bismo zatražili od Izraela da prestane s napadima, on se ne bi puno obazirao jer sluša samo Ameriku. Izrael nije ništa napravio da dođe do uspostave palestinske države, širi naselja na palestinskim područjima ne vodeći računa o Palestincima, no nijedna okupacija u povijesti nije trajala vječno. I Izraelci pate jer ih je oko 100.000 napustilo svoje domove na područjima koje Hamas bombardira. A za što?
Da bi se opet u jednom trenutku vratili na to da je jedino rješenje uspostava dviju država”, zaključuje glasnogovornik ističući da je EU sve donedavno bila najutjecajniji strani faktor na Bliskom istoku, a ujedno i najveći investitor i donator Palestinaca.
Iz visokih diplomatskih izvora Globus saznaje da među zapadnim saveznicima vlada jedinstvo oko pomoći Ukrajini na sve načine jer se od nje očekuje da i kada rat završi čuva leđa Europi, što je u interesu i SAD-a, bez obzira na to tko će mu biti novi predsjednik. Stoga je, otkriva isti izvor, izvjesno da će dio mirovnog paketa biti i ulazak Ukrajine u NATO jer je jasno da će Rusija u jednom trenutku pristati sjesti za stol kako bi se našao neki novi koncept europske sigurnosti.
Ne očekuje se da će ti mirovni pregovori početi iduće godine u kojoj se održavaju i izbori u Rusiji i SAD-u, ali je izvjesno da će se 2024. vojne aktivnosti u Ukrajini smanjiti i da na samoj fronti neće biti bitnih promjena ni neugodnih iznenađenja. Vidjelo se da Ukrajina ima problema s regrutacijom, kao i da Rusija gubi ogroman broj vojnika kada pokuša zauzeti još teritorija.
Ovaj je rat, rekao nam je, Putinu pokazao da ne može zaustaviti Ukrajinu na putu prema Zapadu, pa neutralnost te zemlje više nije realna opcija. Nije, napominje, cilj trgovanje ukrajinskim teritorijem, ali je jedna od mogućnosti da Krim i Donbas, odnosno područja pod ruskom okupacijom, ostanu otvoreno pitanje dok se ostatak Ukrajine bude približavao zapadnim integracijama.