Na žalost zbog nekakvi administrativni zavrzlama ili komplikovanog sistema nisu Envera pustili da ide najbližom dionicom pa je morao dužim alternativnim putem!?
U nastavku vam donosimo opis dešavanja u tom mjestu:
“Na fotografijama su dobri ljudi iz malog mjesta Sheikha u Kurdistanu koji su ugostili našeg Envera.Ovi dobri ljudi su sinoć obezbjedili smještaj i ponudili svu moguću pomoć našem putniku.Jutros rano su nastale ove fotografije kada je Enver trebao nastaviti svoj put.Ovi mladi posebni ljudi su mu nudili hranu, piće, novac.
Dali mu informacije i savjete za daljnji put… Neki su ponudili i svoj broj mobitela da se javi ako šta zatreba i sve što mu je potrebno…
Kako sam reče naš putnik veliko je bogatstvo sresti ovakve ljude, popričati sa njima osjetiti njihovu dobrotu i gostoprimstvo.
Ovakvi događaji i ljudi ostaju u čovjeku za cijeli život. Bili su tu momci iz Njemačke koji su prevodili.Jedan momak je rekao da je on prošao Enverov put ali u suprotnom smjeru i stigao do Njemačke…Enver mi jutros u razgovoru reče da mu uopšte nije žao što su ga vratili iz predgrađa Mosula.
“Nije mi žao jer sam sreo izuzetno dobre i drage ljude koji su mi toliko prirasli srcu u samo jedin danu…”Cilj našeg Envera je prepješačiti do Mekke, obaviti hodž ali da cijeli svoj put od Mauthausena do Mekke širi ljubav i pozitivnu energiju…
Za sada mu se to dvostruko vraća. Na njegovom putu se pojavljuju samo dobri ljudi i događaju mu se dobre stvari… Ako sam dobro shvatio ovdje u ovom dijelu Iraka odnosno Kurdistana žive Jeziti. To je narod koji ima svoju vjeru nisu Muslimani niti Kršćani… Imaju svoj tempel u regiji Alqush”.