Samo jedan dio godine, obično ljetni period provode u Srebrenici, a ostatak u gradovima na području Federacije. Sa boljim društvenim sadržajima, boljom zdravstvenom zaštitom, infrastruktorom i privredom, stanje sa povratkom bilo bi znatno drugačije.
Nakon dvadesetak godina provedenih u Zagrebu u izbjeglištvu, Bisera Jusupović se vratila u Srebrenicu. Kaže da je to povratak tek od 80 posto, a da dio zime ipak provede u Sarajevu, gdje joj djeca žive.
“Puno je bolje boraviti u Srebrenici, bar za mene, Srebrenica je nešto posebno, Srebrenica je u mom srcu, Srebrenica je nešto najljepše na svijetu i to se ne može uporediti. I kažem vam, jedino zato što moram da odem tamo, iz opravdanih razloga, odem inače nikako ne bih išla”, kaže Bisera Jusupović.
Zijada Halilović, Biserina komšinica, vratila se u Srebrenicu prije dvadesetak godina i ovdje, kao ekonomista, dočekala penziju. Ona veći dio godine provodi u Tuzli.
“Tuzla ima socijalni život, ipak je to grad gdje ti nudi sve, a Srebrenica, takva kakva je, nažalost, ne nudi ništa. Nekako se i te vlasti, koje su godinama, ne trude da naprave sadržaje da socijalni život u gradu bude pozitivan, da imamo gdje izaći, da imamo gdje popiti kafu”, objašnjava ona.
Najveći dio povratnika, poput Bisere i Zijade, u Srebrenici provede tek jedan dio godine. Emotivna vezanost za svoj rodni grad ih je vratila ovdje, ali početni optimizam da će se život obnoviti, i Srebrenica vratiti dio svog prijeratnog sjaja, polako ih napušta.
“Ne znam, ne znam, sve sam se nadala. Ja, kad sam se vratila ovdje, ja sam prvo napravila apartman jedan dobar u kući, taman on će mi biti, ono, dodatna djelatnost, da ja to mogu izdavati i da mogu pokrivati troškove koje kuća nosi. Međutim, to samo od 11. jula do 11. jula, i to je to”, navodi Zijada Halilović.
“Infrastruktura, privreda, Banja Guber, poznata na cijeloj zemaljskoj kugli, voda teče u kanalizaciju, lijek teče u kanalizaciju, to nas smara, to nas ubija, uništava, kad vidimo kako to propada”, dodaje Bisera Jusupović za BHRT.
Ova ljutnja i razočarenje usmjereni su ka postratnim vlastima u Srebrenici koje nisu uspjele pronaći način da prevladaju nacionalne podjele i iskoriste prirodne potencijale koje ima ova opština, za dobrobit svih građana.