Ekonomija

UPOZORENJE BIČAKČIĆA: "Ako ništa ne uradimo, redukcija struje je neizbježna"

BiH je članica Energetske zajednice od 2006. godine i time se obavezala slijediti evropske energetske politike.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Ekstremne vrućine, dugotrajne suše i sve niži vodostaji evropskih rijeka više nisu samo ekološki problem. Posljedice već osjećaju energetski sistemi pojedinih evropskih zemalja, a stručnjak za energetiku Edhem Bičakčić upozorava da ni Bosna i Hercegovina ne može ostati po strani.

Rekordno nizak vodostaj Dunava već je ozbiljno pogodio proizvodnju električne energije u Mađarskoj. Nuklearna elektrana Paks, koja se za hlađenje oslanja na vodu iz Dunava, morala je smanjiti proizvodnju zbog historijski niskog vodostaja.

Govoreći za N1, Bičakčić je kazao da klimatske promjene donose sve intenzivnije poremećaje – od dugotrajnih sušnih perioda i požara do ekstremnih padavina i poplava.

– I u Evropi se to vrlo drastično već osjeti, a Bosna i Hercegovina je neko malo manje do sada ugroženo područje, ali dolazi i ona na red – kazao je.

Problem Bosne i Hercegovine vidi i u strukturi proizvodnje električne energije, koja se tradicionalno u velikoj mjeri oslanja na termoelektrane.

BiH je članica Energetske zajednice od 2006. godine i time se obavezala slijediti evropske energetske politike. Mi se jesmo obavezali, ali mi to ne slijedimo i nismo ušli u tranziciju koja je neophodna da to prebrodimo, tako da će kod nas rezovi biti drastični – upozorio je Bičakčić.

Pitanje tranzicije postalo je još značajnije od početka 2026. godine, kada je počela definitivna faza evropskog Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM).

BiH, kao izvoznica električne energije prema Evropskoj uniji, mora napredovati u uvođenju cijene ugljika i integraciji tržišta kako bi ublažila posljedice novog sistema.

Bičakčić je upozorio da problemi velikih elektrana ne ostaju unutar granica države u kojoj se nalaze. Ispad iz pogona nuklearne elektrane u Mađarskoj drastično utiče na region jugoistoka Evrope jer je to veliki kapacitet – kazao je.

Slični problemi pojavili su se i u Rumuniji, gdje je zbog rekordno niskog Dunava jedan reaktor nuklearne elektrane Černavoda (Cernavodă) već zaustavljen, dok su vlasti poduzimale vanredne mjere kako bi osigurale dovoljno vode za drugi reaktor.

Kada je riječ o Nuklearnoj elektrani Krško, njena proizvodnja također zavisi od uslova na Savi. Sama elektrana je početkom jula saopćila da je reaktor radio punom snagom, uz smanjenu efikasnost i nešto manju količinu energije predatu u mrežu zbog vremenskih uslova.

Govoreći o domaćem elektroenergetskom sistemu, Bičakčić je podsjetio da je BiH prije rata raspolagala s približno 4.000 MW proizvodnih kapaciteta – otprilike polovinom u hidroelektranama, a polovinom u termoelektranama.

Prema podacima koje je iznio, privatni sektor nakon rata izgradio je oko 1.600 MW novih kapaciteta, među kojima su Termoelektrana Stanari te solarne, vjetroelektrane i male hidroelektrane.

Istovremeno tvrdi da su pojedina javna elektroprivredna preduzeća postala zavisna od uvoza.

-Znači, mi smo sad već od izvoznika postali uvoznici električne energije – konstatovala je voditeljica.

Apsolutno“, odgovorio je Bičakčić, ali je odmah napravio važnu razliku:

Kad gledamo Bosnu i Hercegovinu u cjelini sa privatnim sektorom, mi smo i danas izvoznici električne energije.

Dakle, njegova ocjena odnosi se na položaj pojedinih javnih elektroprivreda, dok za elektroenergetski sektor BiH u cjelini navodi da i dalje ostvaruje izvoz.

-Mi uglja imamo, ali ga ne kopamo.

Bičakčić smatra da je BiH prerano zapustila proizvodnju uglja prije nego što je osigurala dovoljne zamjenske kapacitete.

Prema njegovim riječima, proizvodnja uglja u rudnicima Federacije BiH posljednjih godina značajno je smanjena.

„Mi smo debelo digli ruke od termoelektrana, odnosno od rudnika uglja koji obezbjeđuju ugalj“, rekao je.

Njegova poruka, međutim, nije da BiH treba odustati od energetske tranzicije, već da postojeće izvore ne bi trebalo gasiti bez pripremljene alternative. Mi uglja imamo, ali ga ne kopamo – kazao je Bičakčić, dodajući da već sada treba ozbiljno pripremati alternative za period do 2050. godine.

Kao moguće buduće opcije spomenuo je gasne elektrane, ali i modularne nuklearne reaktore.

Poseban problem Bičakčić vidi u rastu potrošnje električne energije.

Sve veći broj klima-uređaja, toplotnih pumpi i drugih uređaja na električni pogon povećava potrebe sistema, dok je istovremeno potrebno osigurati novu proizvodnju. Moramo uzeti u računicu da potrošnja električne energije raste – upozorio je.

Prema njegovim riječima, ovogodišnja povoljna hidrologija pomogla je da akumulacije budu u dobrom stanju, ali dugotrajna suša može promijeniti situaciju.

Upravo tada iznio je i najozbiljnije upozorenje. Kada vidite da se naglo prazne akumulacije, vidite da kriza nastupa i da je sljedeća mjera, kad istrošimo te akumulacije, redukcija – rekao je.

Ipak, naglasio je da ne očekuje da do toga mora doći.

Nadam se da do toga neće doći. Nema nijedan realan razlog da se to desi, ali ako ništa ne radite, to je neizbježno –

BiH istovremeno mora ubrzati prilagođavanje evropskim pravilima.

Definitivna faza CBAM-a počela je 1. januara 2026. godine, a prvi podaci Energetske zajednice već pokazuju promjene u regionalnoj trgovini električnom energijom.

U prvom kvartalu 2026. godine komercijalno planirane prekogranične razmjene između zemalja Energetske zajednice i članica EU smanjene su za 25 posto.

Bičakčić smatra da BiH mora razviti vlastiti sistem oporezivanja emisija, ali i konačno uspostaviti organizovano tržište električne energije i sistem certificiranja zelene energije. Jedina smo zemlja koja nije napravila berzu. Treba nam agencija koja će certificirati zelenu energiju – kazao je.

Njegova ključna poruka je da energetska tranzicija nema alternativu, ali da zahtijeva planiranje, ulaganja i nove proizvodne kapacitete prije nego što postojeći budu ugašeni.

Jer ekstremna suša koja danas zaustavlja ili ograničava elektrane na Dunavu pokazuje koliko brzo klimatski ekstrem može postati pitanje energetske sigurnosti – i koliko skupo može biti čekanje da problem postane kriza.