Posebno zabrinjavaju nalazi koji se odnose na integritet, javne nabavke, finansijsku transparentnost i dostupnost strateških dokumenata upravo oblasti koje građanima omogućavaju da prate kako se upravlja javnim novcem i resursima.
Informacije o tome kako se troše budžetska sredstva, na koji način se donose odluke i kako institucije upravljaju javnim resursima u demokratskom društvu trebale bi biti lako i pravovremeno dostupne svim građanima. U Bosni i Hercegovini, međutim, praktična primjena principa otvorenosti već godinama oscilira između djelimičnog ispunjavanja formalnih obaveza i nedovoljne dostupnosti informacija koje bi, po svojoj prirodi, trebale biti javne.
Da napredak ne prati očekivanu dinamiku i da su pomaci uglavnom spori i neujednačeni, potvrđuju i najnoviji rezultati istraživanja provedenog u okviru projekta Regionalni indeks otvorenosti.
Detaljni nalazi predstavljeni su u izvještajima
1: Procjena otvorenosti izvršne vlasti u BiH i regionu i
2: Procjena otvorenosti zakonodavne vlasti u BiH i regionu], koji kroz jasno definisane indikatore analiziraju nivo transparentnosti, pristupačnosti, integriteta i efikasnosti institucija u Bosni i Hercegovini.
Integritet na dnu ljestvice: Najslabiji rezultati upravo tamo gdje je kontrola najpotrebnija
Analiza otvorenosti izvršne vlasti pokazuje da su najlošiji rezultati zabilježeni upravo u oblastima koje su od ključnog značaja za prevenciju korupcije i kontrolu trošenja javnih sredstava.
Oblast integriteta u izvršnoj vlasti BiH najlošije je ocijenjeni segment istraživanja, sa svega 13,03% ispunjenosti indikatora. Istovremeno, u oblasti javnih nabavki organi uprave ispunjavaju tek 24,19% indikatora.
Rezultati ukazuju na ozbiljne nedostatke u dostupnosti podataka o planovima javnih nabavki, tenderskoj dokumentaciji, ugovorima i drugim informacijama putem kojih bi javnost mogla pratiti način raspolaganja budžetskim sredstvima.
Problem zato nije samo u tome postoje li određene informacije unutar institucija, već i u tome mogu li ih građani, novinari i organizacije civilnog društva jednostavno pronaći, analizirati i koristiti za kontrolu rada javne uprave.
Komentarišući ove podatke, politička analitičarka Tanja Topić ističe da je problem sistemske prirode te da je korupcija postala sastavni dio političkog sistema u BiH:
„U BiH gotovo na svim nivoima postoji samo deklarativna spremnost nosilaca vlasti, koja se koristi u svrhu dnevne i političke manipulacije, da se spriječi sukob interesa i uvede transparentnost javnih nabavki. Dobar dio funkcionera nalazi se u otvorenom sukobu interesa, o čemu su brojni mediji pisali i izvještavali, brojni ugovori su nedostupni javnosti i unatoč sudskim presudama, odgovarajuće institucije ih drže pod velom tajne. Upravo ta netransparentnost u trošenju budžetskog novca dovela je do izrazito niskog stepena povjerenja kako u institucije, tako i pojedince koji su na određenim funkcijama. Ti slučajevi sukoba interesa i netransparentno trošenje javnih sredstava nisu izolovani, oni su postali opšte mjesto u obnašanju vlasti — takoreći, postali su sastavni dio političkog mentaliteta. I teško ih je razbiti, jer imaju institucionalnu podršku kroz institucije u kojima su na rukovodeća mjesta ostavili lojalne i odane ljude.“
Velike razlike između nivoa vlasti
Istraživanje ukazuje i na značajne razlike u nivou otvorenosti između pojedinih nivoa vlasti.
Prema rezultatima Regionalnog indeksa otvorenosti, Vijeće ministara BiH ispunjava 59,38% indikatora otvorenosti, dok su rezultati entitetskih vlada znatno niži. Vlada Federacije BiH ostvaruje 38,20%, a Vlada Republike Srpske 37,13% ispunjenosti indikatora.
Podaci pokazuju da problem nije ograničen na jednu vrstu institucija ili jedan segment njihovog rada. Slabosti se pojavljuju od objavljivanja osnovnih organizacijskih podataka i strateških dokumenata, pa sve do finansijskih informacija i izvještaja o radu.
Organi uprave u oblasti organizacijskih informacija bilježe prosječnu ispunjenost indikatora od svega 39,47%.
Ni finansijska transparentnost ne daje značajno bolju sliku. Organi uprave na nivou BiH u oblasti finansija ostvaruju 34,06%, dok Parlamentarna skupština BiH ispunjava svega 36,11% indikatora u ovom segmentu.
Takvi rezultati otežavaju građanima da steknu potpunu sliku o tome koje su institucije postavile određene ciljeve, koliko sredstava je za njih izdvojeno, na koji način je novac potrošen i kakvi su rezultati ostvareni.
Analitičarka Topić objašnjava zašto su entitetski nivoi netransparentniji te kako se nedostatak izvještaja o radu odražava na svijest građana:
„Moć, novac i odluke su u rukama entitetskih vlasti. Tu se završavaju svi poslovi, tu je puno skrivenih ugovora, strateških dokumenata. Ali ovdje je bitno skrenuti pažnju na ‘greške’ koje su vidljive u javnosti. Često kada se novac poreskih obveznika ‘poklanja’ u ime nekog funkcionera, političara, onda sa svih strana vrište naslovi ‘Dodik darovao…’, ‘Stanivuković poklonio’. Oni su dali novce poreskih obveznika, nikako svoj lični. Građani su u tom dijelu veoma slabo osviješteni da se radi o njihovom novcu i da su političari dužni prikazati kako je potrošena svaka marka. Mi smo daleko od tog nivoa svijesti, jer se stvara slika o velikim političkim bogovima, koji su galantni i čine usluge građanima. Odgovornost političara gotovo da ne postoji — istina na papiru da, ali nikako na nivou političke, institucionalne i pravne prakse.“
Pristup informacijama: Pravo koje se u praksi često pretvara u čekanje
Poseban problem predstavlja činjenica da nedovoljna proaktivna objava informacija građane i novinare primorava da do podataka dolaze kroz zahtjeve za pristup informacijama.
Prema rezultatima istraživanja, Vijeće ministara BiH u oblasti pristupa informacijama ostvaruje 52,09% ispunjenosti indikatora. Iako je riječ o boljem rezultatu nego u nekim drugim oblastima, on istovremeno pokazuje da značajan prostor za unapređenje i dalje postoji.
Problem je posebno vidljiv kod finansijskih podataka. Budžeti, izvještaji o njihovom izvršenju, ugovori, isplate i podaci o javnim nabavkama često nisu dostupni na jednom mjestu, nisu redovno ažurirani ili nisu objavljeni u formatima koji omogućavaju jednostavnu pretragu i analizu.
Posljedice takvog pristupa najdirektnije osjećaju novinari koji svakodnevno pokušavaju rekonstruisati način na koji se troši javni novac.
Jedna bh. novinarka iskustvo rada u takvim uslovima opisuje ovako:
„Meni su često potrebni mjeseci da dobijem dokument iz kojeg nisam ni sigurna da li ću imati priču, što dovoljno opisuje problem čekanja na podatke koji moraju biti javno dostupni. U svakodnevnom novinarskom radu taj „zid šutnje“ znači da do informacija o trošenju javnog novca često dolazimo tek nakon višestrukih zahtjeva za pristup informacijama, žalbi, pa i tužbi. Problem nije samo u tome što institucije ne objavljuju informacije proaktivno, već i što često nisu dovoljno sistematizovane, ažurne ili dostupne u formatima koji omogućavaju jednostavnu analizu. Po novinarskom zahtjevu često ne razumiju potrebu i važnost da dostavljaju takve informacije, ili ih dostavljaju na način kako novinari ne bi shvatili te podatke ili kako ne bi uočili nepravilnosti, što se često odnosi samo na planirane budžete bez izvještaja o realizaciji. To usporava istraživačko novinarstvo i posebno otežava otkrivanje obrazaca zloupotrebe, jer novinarima vrijeme odlazi na pribavljanje osnovnih podataka umjesto na njihovu analizu i provjeru ili na pronalaženje drugih izvora od kojih će te podatke dobiti, a koji bi morali biti javno dostupni. Zakonske izmjene jesu važne, ali same po sebi neće biti dovoljne ako institucije transparentnost i dalje budu posmatrale kao formalnu obavezu, a ne kao odgovornost prema građanima. Stvarna otvorenost podrazumijeva da javnost može lako doći do podataka o tome kako se troši njen novac, bez potrebe da za svaku informaciju prvo šalje zahtjev i čeka zakonski rok.
Nedostatak finansijske transparentnosti značajno otežava novinarsko istraživanje jer bez osnovnih podataka o ugovorima, isplatama i izvršenju budžeta nije moguće brzo utvrditi gdje postoje potencijalne nepravilnosti. U praksi se zato vrlo često oslanjamo na zahtjeve prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama, što cijeli proces može produžiti sedmicama ili mjesecima, posebno kada institucije informacije dostavljaju parcijalno ili ih je potrebno dodatno tražiti. U slučajevima kada rješenjem odbiju zahtjev i gdje imamo uloženu žalbu ili tužimo instituciju, to su onda mjeseci čekanja. To je posebno problematično kod istraživanja javnih nabavki i budžetske potrošnje, gdje je brz pristup podacima važan kako bi se povezali različiti dokumenti, ugovori i transakcije. Podaci koji su već javni, ažurni i dostupni u čitljivom formatu omogućili bi novinarima ne samo efikasnije istraživanje nego i kvalitetniju kontrolu rada institucija u vrijeme kada je to još relevantno. Transparentnost zato ne bi trebala značiti samo objavu budžeta i nekoliko zbirnih dokumenata, već omogućavanje građanima i novinarima da vide kome je javni novac dodijeljen, po kojem osnovu, u kojem iznosu i šta je za taj novac urađeno, te da je sve to dostupno u trenutku kada se to i dešava, kako bi reakcija imala smisla i kako bi mogućnost reakcije bila veća.“
Ovakvo iskustvo pokazuje praktičnu razliku između formalnog postojanja prava na pristup informacijama i stvarne dostupnosti podataka.
Ako dokument do kojeg bi javnost trebala moći doći neposredno zahtijeva višemjesečne procedure, žalbe ili čak sudski postupak, informacija može izgubiti dio svoje vrijednosti upravo zato što postaje dostupna tek kada je trenutak za pravovremenu javnu reakciju već prošao.
Regionalna perspektiva: BiH na začelju kada je riječ o otvorenosti izvršne vlasti
Problemi transparentnosti nisu karakteristični samo za Bosnu i Hercegovinu. Regionalni indeks otvorenosti pokazuje da institucije širom Zapadnog Balkana imaju značajan prostor za unapređenje.
Ipak, rezultati za Bosnu i Hercegovinu posebno su nepovoljni.
U regionalnom poređenju izvršne vlasti, BiH bilježi prosječnu ispunjenost indikatora od 43,36%, dok Sjeverna Makedonija ostvaruje 76,33%, Crna Gora 58,42%, a Srbija 48,47%.
Rezultati ukazuju da institucije u BiH zaostaju upravo u oblastima koje bi trebale omogućiti javnosti da pravovremeno prati njihov rad i korištenje javnih resursa.
Sličan problem prisutan je i kod zakonodavne vlasti.
Učešće građana i javne konsultacije predstavljaju najlošije ocijenjenu oblast zakonodavne vlasti u regionu, sa prosjekom od 44,81%, dok Parlamentarna skupština BiH u oblasti učešća građana ispunjava tek 25,93% indikatora.
Time pitanje otvorenosti prevazilazi samu objavu dokumenata. Ono uključuje i mogućnost građana da razumiju proces donošenja odluka, učestvuju u konsultacijama, prate rad institucija i pravovremeno reaguju na odluke koje se direktno tiču javnih sredstava i javnog interesa.
Transparentnost ne završava objavom dokumenta
Rezultati Regionalnog indeksa otvorenosti pokazuju da problem transparentnosti u Bosni i Hercegovini nije moguće svesti samo na pitanje da li je određeni dokument formalno objavljen.
Stvarna otvorenost institucija podrazumijeva da su podaci potpuni, ažurni, lako dostupni, pretraživi i objavljeni na vrijeme.
Građaninu koji želi provjeriti kako je potrošen budžetski novac nije dovoljno omogućiti uvid samo u planirani budžet. Potrebni su mu i podaci o izvršenju budžeta, ugovorima, korisnicima sredstava, javnim nabavkama i konkretnim rezultatima koji su tim novcem ostvareni.
Isto vrijedi i za strateške dokumente, izvještaje o radu, sukob interesa i druge informacije od javnog značaja.
Upravo zato rezultati istraživanja ukazuju na širi problem: otvorenost institucija u BiH još uvijek u velikoj mjeri zavisi od toga koliko je pojedina institucija spremna učiniti svoje podatke dostupnim, umjesto da javnost pravovremenu i potpunu objavu informacija može očekivati kao standard.
Dok god pristup osnovnim informacijama o javnom novcu bude zahtijevao dodatne zahtjeve, čekanje, žalbe i sudske postupke, transparentnost će ostati više formalno načelo nego svakodnevna praksa.
A kada je riječ o novcu građana, pravo javnosti da zna kako je svaka marka potrošena ne bi trebalo zavisiti od upornosti onoga ko tu informaciju traži.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.