Na području Posavine, naredne sedmice kombajni ulaze u polja ječma, a za oko pola mjeseca i u usjeve pšenice. Troškovi proizvodnje ove sezone iznose oko 3 hiljade maraka po hektaru, a ratari već sada strahuju da cijene žita neće opravdati troškove.
“Tako je kad država ne stane uz proizvođače, nego mi sada ovisimo i od onog šta će biti u Poljskoj“, kaže za Agroklub Juro Kopačević, zamjenik predsjednika Udruge poljoprivrednika “Žito” iz Odžaka i predsjednik Skupštine Asocijacije poljoprivrednika BiH.
Cijena pšenice “nikakva”
Što se tiče ječma, ovdje površine nisu velike, a rod je prosječan. Uglavnom se sije pšenica, a prema riječima Kopačevića, i ona će ove godine izdati budući da je “cijena nikakva.”
“Ta kretanja u biljnoj proizvodnji su strašno narušena. Trenutno se za pšenicu nude cijene kakve su bile 2018. godine. Berze kažu za onu najnižu klasu do 30 feninga, pa do 0,34-0,36 KM”, dodaje.
Najveće štete, prema njegovim riječima, uzrokuje to što domaća proizvodnja nije zaštićena. Gdje god se pojavi tržišni višak ovih roba, prije svega u susjednim državama, kako ističe, on se odrazi na domaće proizvođače.
“Ulaganja po hektaru oko 3.000 maraka. I kad uzmete šta rodi 400-500 kg po dulumu, jedno 1.800 maraka dobijete. Ima potpora 1.000 i gdje ste bili, šta ste radili, ništa. Srbija koja ima tržnog viška i Hrvatska, oni spuste cijenu i mi ne možemo opravdati svoju proizvodnju”, kaže Kopačević.
Mali proizvođači nestali, veliki u problemima
Podsjeća da je prije nekoliko godina upozoravao da će cijena hljeba dostići 5 KM, te da su se tome mnogi smijali. Današnja situacija potvrđuje ono što je govorio, u FBiH je cijena hljeba ograničena na 4 KM/kg, odnosno 2 KM/500 grama. U 2018. godini je, kaže, hljeb koštao 0,80 KM, a cijena brašna bila ista kao i danas.
Posljednjih godina, kako navodi, poljoprivredna proizvodnja doživjela je značajne promjene. Mali proizvođači, koji su nekada obrađivali jedan ili dva hektara pšenice, gotovo su nestali, dok su u proizvodnji ostala uglavnom veća gazdinstva koja obrađuju između 10 i 50 hektara, a koji su ušli u velike investicije, mahom strojeve.
“Natjerani su, tom podrškom da kupe nove strojeve. Onda imate neke koji nisu dobili ni poticaj za ruralni razvoj, jer se našla neka zavrzlama, fiskalni račun. Iako ste uzeli robu koja došla sa granice, ne možete ostvariti potpore. I kad vi to sve zbrojite, još ako i nebo da nevrijeme, gdje ste bili šta ste radili.”
Selo je uvijek državu izvlačilo iz svake nedaćeProizvođači, navodi, sami ne mogu ništa učiniti, iako bez njihovog početka nema ničeg – ni mlijeka ni mesa. Biljna proizvodnja je, podsjeća, početak svih proizvodnji što se tiče hrane.
“A sistem se ne ponašamo tako, idemo nešto u sredini da stimulišemo. A bez biljne proizvodnje nema te sredine”, kaže Kopačević, dodajući da je selo uvijek državu izvlačilo iz svake nedaće, ali da o tome više niko računa ne vodi.
“Uvijek je taj seljak bio nosilac toga. On je trpio, ali je bilo neke hrane. Da li će toga biti u budućnosti, to je upitno, jer ovisimo o puno faktora. Sad ovisiš od onog šta će biti u Poljskoj, šta će biti u Ukrajini. Toga prije nije bilo, jer je država stajala iza toga, da to ne može uticati na našu proizvodnju”, piše Agroklub.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.