Da li je konačno došao kraj vladavini ukrajinskih oligarha?, pitanje je koje postavlja Vitalij Ševćenko, novinar BBC-a.
Najbogatiji čovjek u Ukrajini – pedesetšestogodišnji Rinat Ahmetov – za mnoge je otjelotvorenje oligarha.
Rudarev sin koji se sam penjao ljestvicom dok nije postao milijarder poznat je širom Ukrajine kao „Kralj Donbasa”.
Pored toga što posjeduje ogromne dijelove željezne i rudarske industrije na istoku, uključujući željezaru Azovstal koja je sada ostala u ruševinama, vlasnik je Šahtar Donjecka, jednog od najboljih fudbalskih timova u zemlji i sve donedavno jednog od najvećih nacionalnih televizijskih kanala.
Ali, pored ovog izuzetnog bogatstva, ukrajinski oligarsi su poznati i po tome da posjeduju veliku političku moć.
Londonska ekspertska grupa Chatham House je 2017. godine saopštila da oni predstavljaju “najveću opasnost po Ukrajinu”.
Preko ogromne mreže saveznika i lojalnih poslanika, ukrajinski oligarsi su iznova uticali na usvajanje zakona koji su radili u korist njihovih vlastitih poslovnih imperija.
Predsjednik Vladimir Zelenski ih je nazvao “grupom ljudi koji misle da su važniji od poslanika, vladinih zvaničnika i sudija”.
Ali kao i u slučaju brojnih običnih civila, od početka ruske invazije na istoku Ukrajine još 2014. godine, njihove kompanije rasturili su projektili, a njihova imovina izgubljena je u ruskoj okupaciji.
Mnogi smatraju da je najbogatiji čovjek Ukrajine Ahmetov trebalo da uradi više od samog početka kako bi iskorijenio separatizam koji je Rusija potpirivala u njegovom regionu.
Kako se ruski uticaj podržan vojnom silom širio Donbasom, on je svojim fabrikama nalagao da oglašavaju sirene iz protesta.
Takođe je izdavao saopštenja u kojima je kritikovao separatiste.
Ali što se tiče samog finansiranja i podrške otporu, bio je kritikovan zato što je uradio premalo toga.
Naročito u poređenju sa drugim ukrajinskim tajkunom, milijarderom Igorom Kolomojskim.
U martu 2014. godine, ovaj je imenovan za guvernera Dnjepropetrovske oblasti, na jugoistoku Ukrajine.
Kako je sukob eskalirao, Kolomojski je trošio milione na ukrajinske dobrovoljačke bataljone.
Nudio je i nagrade za hvatanje proruskih militanata i snabdijevao ukrajinsku vojsku gorivom.
Ali se onda, 2019. godine, našao u zavadi sa prethodnikom predsjednika Zalenskog – Petrom Porošenkom.
Parlament je neposredno prije toga usvojio zakon zbog kog je Kolomojski izgubio kontrolu nad svojom naftnom kompanijom.
Njegova reakcija?
Banuo je u sjedište naftne kompanije sa ljudima koji su navodno nosili automatsko oružje.
Ali kako se rat nastavljao na istoku, i poslije još izgubljenih fabrika, rudnika i plodnih poljoprivrednih zemljišta, pad ukrajinskih oligarha praktično je postao nezaustavljiv.
Sledeći veliki udarac uslijedio je krajem 2021. godine, kad je Ukrajina usvojila “prijedlog zakona o deoligarhizaciji”.
Novi zakon predsjednika Zelenskog definisao je oligarha kao nekoga ko ispunjava tri uslova: Vršenje uticaja na medije ili na politiku, držanje monopola, zarađivanje miliona dolara godišnje.
Svi koji su se kvalifikovali bili su izloženi dodatnim provjerama i zabranjeno im je da finansiraju političke partije.
Da bi izbjegao da se nađe na tom spisku Zelenskog, Rinat Ahmetov je odmah rasprodao sve svoju medijsku imovinu.
Ali onda je došlo do dramatične eskalacije sukoba sa ruske strane – invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.
Rat je samo pojačao gubitak zarade superbogatih u Ukrajini.
Ali da li će njihov nestanak pojačati ukrajinsku demokratiju?
„Apsolutno”, kaže Sevgil Musajeva, glavna i odgovorna urednica popularnog portala za vijesti Ukrajinska pravda.
“Ovaj rat je početak kraja za oligarhe u Ukrajini.”
“Zakon o deoligarhizaciji je bio jedan od prvih velikih okidača za njihov nestanak”, kaže Sergej Leščenko, nekada jedan od najistaknutijih ukrajinskih istraživačkih novinara, a danas savjetnik šefa kabineta predsjednika Zelenskog.
“Ali kako je rat eskalirao, samo je dodatno bio zagorčan život oligarsima”, kaže on za BBC.
“Bili su prisiljeni da se usredsrede na opstanak umjesto na domaću politiku.”
Sada je, kaže Musajeva, na ukrajinskom građanskom društvu i institucijama za borbu protiv korupcije da spriječe dolazak novih oligarha.
A, naravno, sam opstanak demokratije u Ukrajini zavisi od ishoda rata sa Rusijom.