Stihovi pjesme sarajevske grupe Zabranjeno pušenje posljednje su poruke koje fudbaleri Fudbalskog kluba Sarajevo ugledaju sa dve strane tunela kroz koji izlaze na teren stadiona Koševo.
Posvećene su Asimu Ferhatoviću zvanom Hase, legendarnom napadaču i najboljem strijelcu tog kluba bordo boja, čiji stadion od 2004. godine nosi njegovo ime.
Na 256 utakmica postigao je 100 golova za Sarajevo, koje je napustio samo jednom, na dva mjeseca, tokom 16 godina karijere.
„Uprkos neospornoj fudbalskoj veličini”, na pitanje kako bi opisao Asima Ferhatovića, njegov dugogodišnji prijatelj i saigrač Mirsad Fazlagić kaže za BBC na srpskom da će ga Sarajevo prije svega pamtiti kao „dobrog čovjeka koji je svima pomagao”.
„Teško će se ponoviti Asim Ferhatović kao čovek, koji je bio otvoren, pravedan. Svi smo mi građeni od dobrih i loših niti, samo on nije imao loših”, kaže Fazlagić.
Faruk Hadžibegić, bivši fudbaler Sarajeva i Jugoslavije, kao i selektor Bosne i Hercegovine, rođen je 1957. godine, kada je Hase već bio najbolji igrač Sarajeva, „igrajući fudbal iz meraka”, kaže Hadžibegić.
„Jedno vrijeme sam mislio da sam član njegove familije i da je on član moje kuće, jer se u njoj stalno pričalo o Sarajevu i Asimu – i nismo bilo jedina takva kuća”, smatra on.
‘Čovjek i Sarajlija, pa tek onda fudbaler’
Ferhatovićev put kroz prvi tim Sarajeva počinje 1951. godine, kada je kao tek punoljetni dječak dobio priliku da zaigra za seniore.
Ubrzo je izrastao u glavnog napadača bordo tima, 1956. postaje i najbolji strelac, a 1964. godine sa 19 golova u Prvoj ligi Jugoslavije postao je i najbolji golgeter prvenstva.
„Nikad se nije zagrijavao, po tome je bio neobičan, a pred utakmice je bio neviđeni tremaroš, iako to poslije po igri ne biste rekli”, opisuje 80-godišnji Mirsad Fazlagić, koji je uz Ferhatovića proveo posljednjih šest godina njegove karijere.
Ono po čemu će ga mnogi pamtiti bio je „izuzetan dribling, jak udarac, ali i nevjerovatna snaga”, dodaje on.
„Imao je posebnu vještinu da se u trku zaustavi u mjestu, pa sam se ja poslije sa njim šalio da je bio prvo vozilo sa servo uređajem koje je stiglo u Jugoslaviju – drugi bi samo proletjeli, a on bi ostao u mjestu”, prepričava sa osmjehom ovaj vitalni penzioner.
Vještine na terenu donijele su mu 1961. godine i poziv u jugoslovensku selekciju, kada se ta reprezentacija na njegovom Koševu sastala sa Južnom Korejom.
Iako je odigrao čitavu utakmicu, bio mu je to prvi i posljednji meč u dresu sa državnim grbom.
„Kada bismo išli da igramo u Beogradu ili u Splitu, na primjer, navijači su posebno dolazili da vide njega – pitali bi da li je Hase došao, jer ako nije, neće ni da idu na utakmicu”, priseća se Fazlagić.
Pamti i poseban tretman koji je Sarajevo zbog Ferhatovića imalo prilikom gostovanja Crvenoj zvezdi.
„Uvijek bi se priredio doček za nas, a frižideri sa sudžukom, mesom, ćevapima i ostalom hranom unosili su se u restoran Madera, kako bi se upriličilo ‘veče Asima Ferhatovića'”, priča Mirsad.
Kompletan tekst čitajte na ovom linku