Početkom februara, na poziv komandanta Nacionalne garde Ohio general-majora Johna Harrisa, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović boravio je u višednevnoj posjeti Sjedinjenim Državama. Prema zvaničnom saopćenju Vojske Srbije, Mojsilović je održao veći broj susreta sa visokim zvaničnicima Nacionalne garde Ohio, civilnih vlasti Ohio i Ministarstva odbrane SAD-a.
MOSTOVI SARADNJE
”General Mojsilović je istakao da je Vojska Srbije posvećena daljem razvoju te saradnje i izrazio uverenje da ćemo u narednom periodu graditi nove mostove koji spajaju ne samo pripadnike Vojske Srbije i Nacionalne garde Ohio nego i naše narode”, navedeno je u saopćenju.
U drugoj polovini februara, u organizaciji Ambasade Republike Srbije u SAD-u, u Washingtonu je nakon više od dvije decenije održan skup dijaspore Srbije simbolično nazvan “Jačanje veza”. Ovog skupa sigurno ne bi bilo da u Srbiji nije sazrela svest o značaju našeg okupljanja. Mi smo za ovo okupljanje i za rad sa našim ljudima u iseljeništvu dobili ne samo podršku već i direktan nalog najvišeg državnog rukovodstva Srbije – predsednika Aleksandra Vučića i Vlade, rekao je ambasador Srbije u SAD-u Marko Đurić, piše Oslobođenje.
Richard Grenell, bivši specijalni izaslanik za dijalog Srbije i Kosova u Administraciji Donalda Trumpa, izrazio je nadu da će SAD i Srbija moći da uspostave potpuno novi odnos koji će biti najbliži do sada. Iako u službenom saopćenju Ministarstva spoljnih poslova Srbije to nije navedeno, mediji su prenijeli da je Grenell poručio i da Vučiću i premijerki Srbije Ani Brnabić govori da treba da se udalje od Rusije i Kine, te da se približe SAD-u. Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, mišljenja je da je na djelu koordinisana akcija SAD-a i EU, kako bi se konačno riješilo kosovsko pitanje. To je ubrzala i ruska agresija na Ukrajinu, jer ni Evropa ni SAD ne žele da imaju ijedno otvoreno žarište mogućeg sukoba na Balkanu. Amerika je već ranije pokazivala neku vrstu pokušaja da Srbiju učini važnom na Balkanu time što je otvoreno podržavala projekat Otvoreni Balkan. Gabriel Escobar je u više navrata u Senatu rekao da je to jedan od stubova stabilnosti na Balkanu. SAD su tu na neki način kontrirale Evropi, odnosno Nemačkoj, jer je Otvoreni Balkan konkurentan Berlinskom procesu koji je daleko kompletniji i uključuje sve zemlje Zapadnog Balkana kroz jednak odnos. Tu je zapravo i počelo stvaranje specijalnih odnosa sa Amerikom, koja je na taj način želela da odvoji Srbiju od ruskog utjecaja, ističe Popov.
Kaže da je očigledno da dramatični događaji sa kraja prošle godine sada ulaze u mirniju fazu koja bi trebalo da rezultira pregovorima, a možda i rješenjem. februara Kurti i Vučić treba da sednu u Bruxellesu. U svim tim događajima Amerika je imala ključnu ulogu u pacifikovanju sukoba koji je bio na ivici da eskalira na sjeveru Kosova. Tu se pokazalo da EU, onako kako inače radi u rukavicama, nije dovoljno efikasna, a Amerikanci znaju da primjene recept koji je Holbrooke koristio još 90-ih, a to je tzv. holbrookovanje. Ovdje je američki diplomata Derek Chollet odigrao ulogu Holbrookea. Posle njegove intervencije videlo se da je Escobar bio taj koji je dalje bio izvršilac toga da se Srbija privoli da razgovara, a možda i prihvati njemačko-francuski plan, poručuje Popov.
Smatra da je Srbija ovaj put izabrala pragmatičan odnos prema realnosti, da prihvati pruženu ruku SAD-a. Misli da je to za Srbiju pozitivan stav, jer će na taj način moći da odoli i pritiscima iz Rusije. A dok se užurbano radi na obnovi i jačanju odnosa između Sjedinjenih Država i Srbije, Milorad Dodik, lider SNSD-a, i njegovi sateliti nastavljaju podržavati Rusiju. Nenad Stevandić, predsjednik NSRS-a, predvodi delegaciju koja je ovih dana u Moskvi. Delegacija je održala sastanke sa predsjednicom Savjeta Federacije federalne Skupštine RF Valentinom Matviyenko i njenim zamjenikom Konstantinom Kosachevom. Na sjednici Državne dume Stevandić i saradnici su pozdravljeni aplauzom, a odgovorili su podizanjem tri prsta. Popov ističe da je nevolja upravo ta što Srbija ne samo da se nije ogradila od poteza i izjava Dodika, koji je dovodio u pitanje opstanak BiH, nego su neki zvaničnici poput Vulina to otvoreno najavljivali kao mogućnost. Time je Srbija sebi pucala u nogu, dugoročno gledano. Nije računala da će neke stvari morati brzo da se raspliću zbog Ukrajine. Činilo se, ili bar po onome što je vidljivo u javnosti, da je uoči izbora u BiH Beograd okrenuo leđa Dodiku. Niko od naših zvaničnika nije učestvovao u Dodikovoj kampanji, kao što je ranije bio slučaj. Zatim, Vučić je čekao dok se potpuno ne razjasni ko je pobednik da bi čestitao Dodiku. A ni Dodik više nije tako čest gost u Beogradu. Koliko je to zapravo fingiranje, a koliko je stvarno, teško je zaključiti. Jedna od mogućih varijanti je da Beograd, uz sav pritisak koji trpi od Zapada – prvo oko Kosova, a paralelno sa time i uvođenja sankcija Rusiji – na ovaj način pokušava da održi alternativni kanal sa Kremljem. Ako nije tako, onda Dodik igra samostalnu igru i tako vodi samoubilačku politiku kontrirajući celoj Evropi i Zapadu, objašnjava Popov.
Dr. Jasmin Mujanović, politolog sa adresom u Los Angelesu, smatra da je itekako vidljivo da se politika Dodika i Vučića zapravo nije promijenila.
POGLED KA MOSKVI
Oni će nastaviti da njeguju odnose sa Rusijom. Vučić će to raditi primarno preko Dodika, jer Dodik je njegov satelit i Vučić će na performativnom nivou vjerovatno pokazivati kako je smirio i smanjio veze sa Rusijom, dok će u isto vrijeme ljudi poput Dodika i Stevandića održavati odnose sa Kremljem i različitim paravojnim i parakriminalnim formacijama, kaže dr. Mujanović.
Sa druge strane, Velizar Antić, politički analitičar i član Udruženja ReStart Srpska, ističe da vlast u Srbiji posljednjih godina pokušava da popravi odnose sa SAD-om, te da je u tome imala i dosta uspjeha. Napominje da ono što opterećuje ove odnose jeste pitanje Kosova. Za razliku od spoljne politike Srbije, vlast u Republici Srpskoj se, barem deklarativno, mnogo više okreće prema Rusiji i nema dobre odnose sa američkom administracijom. Međutim, i ovakvo posmatranje stvari je, po mom mišljenju, samo ono što vidimo na površini. Dodik vodi ovakvu retoriku, jer narod u RS-u ima više simpatija prema Rusiji, nego prema SAD-u za koje vezuje bombardovanje srpskih položaja u proteklom ratu u BiH. Međutim, odnosi Dodika i SAD-a su znatno kompleksniji, ističe Antić, piše Oslobođenje.