Nije teško pogoditi … služe za zbrinjavanje „zaslužnih“ ili onih koji u politici ništa ne prepuštaju slučaju. Eto… nekim slučajem im se jako dopalo to što vrlo malo rade, a dobro zarađuju, pa ne bi da mijenjaju svoje „stare dobre navike“.
Doduše, ima i onih ni kojima ni kompenzacijske liste nisu pomogle da se dokopaju dobro plaćene poslaničke fotelje, ali… snašli su se oni nekako.
Jedan od njih je (još i lider stranke), ničim izazvan postao i premijer!? Uz dodatnu „suspenziju“ Ustava – ako je nešto takvo – u iole normalnom svijetu – uopće moguće.
A sve ovo je, decenijama ranije zamišljeno, u glavama raznoraznih međunarodnih zvaničnika, koji su u BiH provodili i testirali modele, koje ne bi probali u vlastitim državama. Kao i svaki put prema paklu i put prema kompenzacijskim nadatima je popločan „dobrim namjerama“.
Stranci su, svojevremeno, smatrali da su velike nacionalne stranke toliko jake da im one manje – iz opozicije ne mogu pararirati, pa je izmišljen model suštinskog izbornog inženjeringa, koji je trebao „malima“ obezbijediti poneko mjesto na osnovu grupisanja većeg broja raspršenih glasova.
U međuvremenu, ono što je zamišljeno kao „pomoć“ malima pretvorilo se u moćan „izborni alat“ velikih, koji ništa nisu htjeli rizikovati.
Mjesto na kompenzacijskim listama je zato čin krajnje milosti vrha stranke, pa nije čudo što su velikom broju „važnih“ političara parlamenti – postali „drugi dom“.
Kompenzacija u punom smislu toga pojma znači da se za „nešto“ dobije – nešto. Da se političarima kompenzira njihov rad za birače, kako bi zastupali njihove interese, ali avaj… i na ovom izborima ćemo, uglavnom, trampiti „nešto“ za još jedno – „ništa“.
Za većinu onih sa kompenzacijskih lista izbori su (uspješno) završeni prije nego su i počeli!
Političari vole i priznaju samo pobjednike. Bez obzira kako su „pobijedili“.
Pa nećemo valjda gledati u te „sitnice“…
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.