Kolumne

Zavist i neznanje su dvije vrline koje često krase "našeg" čovjeka

Priča o stečaju NŽZ podsjeća me na anegdotu iz mog Srebrenika. Ispričao je veliki čovjek : po visini i pameti. Zvao se Džafer Hogić.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Čovjek koji je iz plejade vrsnih političara i privrednika selo Srebrenik učinili gradom i draguljom države Bosne i Hercegovine. Radi se o hvatanju lopova. Vašerskog lopova koji je “izbunario” novčanik seljaku koji je prodao na vašeru volove. Kada je to uradio počeo je da bježi i viče: ” Držite lopova”. Titina ga policija “pročitala”, sčepala i obradila vaspitnom palicom.

Eto tako se Džafer odbranio od onih koji su ga napadali. Zavist i neznanje su dvije vrline koje često krase “našeg” čovjeka. Na kraju ove priče o Džaferu, po kojem su srebreničani dali naziv ulice, ostade anegdota o lopovu sa gračaničkog vašara na Kasum.

Ista se ponavlja redom o lopovima koji su opljačkali sve redom. Na red su došle velike fabrike i rudnici. Svi viču “lopov” kao u komediji Fadila Hadžića. I šta bi? Dođe stečaj NŽZ. Na redu je sud da utvrdi ko je lopov.

Vrijeme je da se pokaže ko je pokrao fabrike, rudnike, banke, osiguranja. Što se tiče opljačkanih to je cijeli narod. To su “radnici, seljaci i poštena inteligencija”. Valja oduzeti ukradeno, a lopove u zatvor. Da je države svi državni lopovi bi bili u zatvoru.

Umjesto izbornih plakata visile bi potjernice za hapšenje.