Majka malog Teddyja tokom igre sa sinom nesretno je udarila dojku. Ubrzo je na istom mjestu primijetila oteklinu i tvrdu kvržicu, ali nije ni slutila da će nekoliko sedmica kasnije od ljekara čuti tešku dijagnozu agresivni rak dojke u četvrtom stadiju.
Ljekari joj tada nisu davali mnogo nade. Claire, koja dolazi iz Worcestera, strahovala je da neće doživjeti ni trenutak kada će njen sin krenuti u školu.
“To me potpuno slomilo. Počela sam tugovati za životom koji sam zamišljala, za djecom koju sam željela odgajati i za putovanjima o kojima smo suprug i ja sanjali”, prisjeća se Claire, kojoj se, prema riječima ljekara, rak već proširio na pluća.
Umjesto normalnog života, morala se pripremati za najgori mogući scenarij. Promijenila je oporuku, sa suprugom razgovarala o budućnosti bez nje, a čak je posjetila i pogrebno preduzeće.
“Sjedili smo tamo satima i planirali moj sprovod. Imala sam osjećaj kao da sve posmatram sa strane”, opisala je jezive trenutke.
“Onkolog mi je rekao da imam anđela čuvara”
Potom je uslijedio preokret koji niko nije očekivao. Nakon tri ciklusa hemoterapije ljekari su saopćili da na nalazima više nema nikakvih znakova bolesti.
“Moj onkolog mi je rekao da imam anđela čuvara, jer se ovako nešto ne događa često. Isprva smo se nadali samo da se rak neće pogoršati, a onda je odjednom nestao”, kaže Claire.
Zahvaljujući izuzetno dobroj reakciji organizma na terapiju, mogla je biti podvrgnuta i operaciji koju ljekari u početku nisu smatrali mogućom. Danas svake tri sedmice prima imunoterapiju i kaže da je među pacijentima koji su izvanredno odgovorili na liječenje.
Najveća pobjeda stigla je prošlog septembra, kada je prvi put mogla odvesti Teddyja u školu.
“Kada sam mu oblačila školsku uniformu i vodila ga u školu, bio je to najemotivniji dan u mom životu. Nije prošlo mnogo otkako sam mislila da to nikada neću doživjeti. Sada ga svaki dan vodim u školu i dolazim po njega”, rekla je sretna majka.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.