U svojoj ispovijesti opisala je događaje iz 1993., 1997. i 2008. godine, navodeći da je tokom prvog poroda dio medicinske igle ostao u njenom tijelu, da je prilikom drugog poroda gotovo ostala bez pomoći, dok se tokom trećeg, kako tvrdi, probudila usred carskog reza.
Prvi porod 1993. godine: Dio igle ostao u rani![]()
Prvu kćerku rodila je 13. novembra 1993. godine. Kako navodi, tokom poroda napravljen joj je rez, nakon čega je doktor zatražio od medicinske sestre da pripremi iglu i konac za šivanje.
Prema njenim riječima, doktor je odmah upozorio da igla nije ispravna, ali mu je sestra odgovorila da drugu neće pripremiti.
„Čim je počeo šiti, izvukao je prednji dio igle, a drugi dio je ostao u rani. Rekao joj je: ‘Rekao sam vam da igla nije za upotrebu.’ Ona je povisila glas i rekla mu da je sam pripremi“, prisjeća se Emina.
Tvrdi da je doktor pozvao kolegu te da su pokušavali pronaći dio igle koji je ostao u njenom tijelu.
„Ponovo su me rezali skalpelom. Bolovi su bili strašni. Na kraju me doktor zašio i rekao mi da se ne brinem, da će sve biti u redu“, navela je.
Međutim, kako tvrdi, medicinska sestra joj je nakon odlaska doktora saopćila da igla nije pronađena i da će morati na dodatne pretrage i operaciju.
Operisana je dva dana nakon poroda.
Posebno je pogodilo to što njen suprug, kako navodi, nije znao šta se dogodilo. U bolnicu je došao uvjeren da suprugu i novorođenče vodi kući, ali mu je tada rečeno da se ona nalazi u operacionoj sali.
Drugi porod 1997. godine: „Sestra me udarila po butini“
Četiri godine kasnije, 13. aprila 1997. godine, Emina je ponovo primljena na porođajni odjel iste bolnice.
Kaže da je zbog prethodnog iskustva osjećala veliki strah, ali se nadala da će ovaj porod proteći bez komplikacija.
„Sjećam se da sam ostala sama u sali. Povremeno bi neko provirio i rekao mi: ‘Nećeš ti još, šuti’“, ispričala je.
Prema njenim tvrdnjama, kada je dijete već počelo izlaziti, dozivala je pomoć, ali reakcija medicinskog osoblja nije bila onakva kakvu je očekivala.
„Sjećam se da je sestra došla i udarila me po butini. Samo nekoliko minuta kasnije morala je uhvatiti dijete da ne padne na pod“, navodi Emina.
Dodaje da pomoćni sto ispod nogu porođajnog stola nije bio postavljen te da je strahovala za život i zdravlje novorođenčeta.
Treći porod 2008. godine: „Probudila sam se tokom carskog reza“
Najtraumatičnije iskustvo, prema njenim riječima, dogodilo se 18. januara 2008. godine, kada je rodila sina Muhameda.
Tog dana primljena je na porođajni odjel Kantonalne bolnice Zenica, gdje joj je nakon pregleda određen carski rez.
Tvrdi da je te večeri prije nje urađeno osam carskih rezova, a da je ona bila deveta pacijentica.
„Sjećam se da je neko počastio osoblje i da su svi sjedili. Onda sam čula doktora kako govori: ‘Hajde da još ovu jadnicu uradimo.’ Jadnicu. Tu riječ i danas pamtim“, napisala je.
Navodi da prije operacije nije bila izvagana, a ono što se dogodilo tokom zahvata opisuje kao jedno od najstrašnijih iskustava u životu.
„Usred carskog reza sam se probudila. U tom trenutku mislila sam da sam preselila na onaj svijet. Osjećala sam kako mi zrak prolazi ispod nosa, a nisam ga mogla povući u pluća. Sve sam čula, bila sam svjesna šta se događa i osjećala sam bol“, ispričala je.
Prema njenim riječima, pokušavala je osoblju dati znak da je budna, ali nije mogla govoriti niti reagovati.
„Samo su mi suze išle. Onda sam čula sestricu kako govori: ‘Žena vam se probudila, suze joj idu’“, prisjeća se.
Emina tvrdi da je nakon poroda bila izuzetno lošeg zdravstvenog stanja te da je tek naknadno saznala da su joj tokom carskog reza crijeva bila povrijeđena na više mjesta.
Kako navodi, o tome je niko nije obavijestio, a u otpusnom pismu povrede nisu bile navedene.
„Vjerujem da me dragi Allah sačuvao da ne dobijem sepsu. Od te noći moj život više nije bio isti“, napisala je.
Deset godina kasnije ponovo se susrela s doktorom
Posebno je opisala susret s doktorom koji ju je, prema njenim riječima, operisao 2008. godine.
Deset godina kasnije njena kćerka primljena je na odjel na kojem je radio isti ljekar. Emina je tada sa zetom otišla u njegovu kancelariju i upitala ga sjeća li je se.
„Rekao je da se ne sjeća. Ja sam mu odgovorila: ‘Doktore, ja se vas vrlo dobro sjećam’“, navela je.
Nakon što mu je ispričala šta je doživjela, tvrdi da je doktor otišao do njene kćerke i rekao joj da on ni za šta nije kriv.
„I danas se pitam zašto joj je to rekao odmah nakon našeg razgovora“, napisala je.
Pet godina se bori s karcinomom
Emina Dedić Kamerić otkrila je i da se već pet godina bori s karcinomom. U svojoj ispovijesti navodi da njena dugogodišnja zdravstvena borba seže do događaja iz 2008. godine, ali nije iznijela medicinske dokaze koji bi povezivali karcinom s ranijim porodom.
Ističe da je ovo tek početak njene priče te da će, kada bude imala dovoljno snage, detaljnije govoriti o svemu što je proživjela.
„Ovo je tek uvod. Kad budem imala snage, ispričat ću kako sam primljena, šta sam doživjela u sali i šta je uslijedilo nakon poroda. Tada ću napisati i imena doktora. Za sada mi je važno da se zna odakle je počela moja borba“, poručila je Emina Dedić Kamerić.
Njeno svjedočanstvo otvara ozbiljna pitanja o postupanju prema porodiljama, sigurnosti medicinskih zahvata i informisanju pacijentica o mogućim komplikacijama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.